U određenom smislu, sva fikcija sadrži barem element neizvjesnosti. Čitatelji su uvučeni u priču jer traže neku vrstu odgovora koji rješava narativnu napetost. Napeta fikcija, međutim, čitateljima ulijeva osjećaj iščekivanja, slutnje i straha koji se povećava do gotovo nepodnošljive visine kako priča napreduje.
Postoji niz vrsta napetih fikcija. Određeni podžanrovi bili su iznimno popularni u različitim razdobljima povijesti, bez sumnje zato što su kulturni odrazi vremena. Detektivska fikcija sadrži mnoge elemente napetosti, kao i priče o serijskim ubojicama i trileri o međunarodnom visokom kriminalu.
Misterije, podžanr napete književnosti, skrivaju pregršt tragova skrivenih na vidnom mjestu pomoću kojih pronicljivi čitatelj može raspetljati i zapletati prije nego što misterij bude otkriven. Dok mnoge misterije uključuju ubojstvo, otmicu i druge teške zločine, neke su mirnije prirode, poput onih koje rješavaju zagonetku izgubljenog blaga ili slučaja pogrešnog identiteta. Raznolikost obiluje kada su u pitanju vrste misterija; neki prikazuju romansu, drugi se fokusiraju na FBI ili policijsku upravu, a treći se čvrsto ukorijenjuju u povijesno vremensko razdoblje.
Trileri mogu pronaći svoj materijal u prirodnom svijetu, ali i u onom nadnaravnom. Izmišljena priča o skupini putnika koji se izgube u Amazonu može zadržati čitatelje na rubu svojih mjesta. S druge strane, neki autori posežu za zvijezdama; izvanzemaljska bića s izvanzemaljskim sposobnostima, crvotočinama i drugim dimenzijama mogu stvoriti postavke i situacije koje nadahnjuju istinski teror.
Sve popularniji podžanr predstavljaju priče temeljene na istinitom kriminalu. Čitatelji su užasnuti, ali fascinirani psihologijom koja pokreće serijske ubojice i masovna ubojstva. Svaka priča iz stvarnog života o iracionalnom, suludom ubojstvu hrana je za izmišljeni pandan koji čitatelju daje uvid ne samo u to kako ubojica razmišlja, već i korake koje poduzima kako bi bio siguran da neće biti uhvaćen.
Napeta fikcija se u nekim intelektualnim krugovima smatra “niskim” književnim oblikom. To se najvjerojatnije može pripisati njegovoj golemoj popularnosti i činjenici da mnoga djela napete fikcije ovise o relativno formulačnim zapletima. Zapravo, mnogi uspješni romani brzo se prevode na ekran, a neki postaju odbjegli filmski uspješnici.
Međutim, kritičari forme moraju imati na umu da neke od najtrajnijih priča spadaju u kategoriju napete fikcije. Dr. Jekyll and Mr. Hyde Roberta Louisa Stevensona postao je klasik i kultni klasik, s novim filmskim verzijama koje se pojavljuju za svaku novu generaciju. The Turn of the Screw Henryja Jamesa donosi trajni teror stoljećima čitatelja. Zastrašujući katalog priča Edgara Allena Poea možda je oličenje žanra.