Narativna komunikacija je oblik komunikacije koji se temelji na korištenju priča za prenošenje informacija ili mišljenja. Većina ljudi navikla je koristiti narativnu komunikaciju kada drugim ljudima prepričava primjere iz vlastitog života. Naracije se često koriste za prepričavanje priče, ali se također mogu koristiti za argumentiranje određene točke, prenošenje informacija ili pružanje vrijednog konteksta koji objašnjava radnju ili ideju. Narativi se često koriste za utjecaj na mišljenja drugih, kako u općoj međuljudskoj komunikaciji tako i u oglašavanju. Medicinska profesija se gotovo uvijek u različitim stupnjevima oslanjala na naracije pacijenata, iako to postaje manje potrebno kako se osmišljavaju napredniji dijagnostički alati i metode.
Jedna od najjednostavnijih svrha narativne komunikacije je prepričavanje prošlih događaja. Mnogi aspekti osobnog identiteta definirani su nečijim iskustvima i društvenim utjecajima tih iskustava. Dijeljenje s drugima kroz narativnu komunikaciju uobičajen je i važan društveni proces u kojem ljudi uče o životima i iskustvima drugih. Pripovijedanje može pružiti zabavu u društvenim situacijama, a dobar pripovjedač može steći značajan društveni status zbog svojih zanimljivih životnih iskustava i sposobnosti da ih prenese u zanimljivom narativnom obliku.
Mnoge pripovijesti su ispričane s ciljem izvan jednostavnog zabave ljudi ili prepričavanja prošlih događaja. Neka narativna komunikacija se koristi za pružanje podrške nekoj točki ili za kontekstualiziranje određene informacije. Osoba koja pokušava argumentirati protiv pušenja duhana, na primjer, može ispričati priču o prijatelju ili članu obitelji koji je umro od raka pluća. Ova upotreba narativne komunikacije može biti učinkovitija od jednostavnog citiranja činjenica i statistike, jer pruža razumljivo iskustvo. Mnoge televizijske i radijske reklame koriste narativnu komunikaciju govoreći priče o tome kako su njihovi proizvodi ili usluge pomogli ljudima.
Narativna komunikacija je važan aspekt medicinske dijagnoze i liječenja od nekih od najranijih dana medicine. Kada se osoba ozlijedi ili razboli, općenito koristi naraciju da objasni događaje koji su doveli do njegovog stanja. Liječnici koriste priče da objasne kako se pacijenti mogu ponašati kako bi ostali zdravi ili kako bi trebali očekivati da će bolest napredovati. Uz modernu dijagnostičku tehnologiju i tehnike, narativi pacijenata postaju sve manje potrebni. I dalje se mogu koristiti kako bi zdravstvenim djelatnicima dali opću predodžbu o tome što nije u redu, osobito kada pacijentovi simptomi nisu jako vidljivi.