U financijama, nalog za prodaju je brokerski nalog od ulagača brokeru za prodaju određene količine dionica, dionica, obveznica ili druge investicijske imovine. Postoji niz različitih vrsta naloga za prodaju koje investitor može upotrijebiti da uputi burzovnog posrednika. Neke od važnih vrsta prodajnih naloga uključuju tržišne naloge za prodaju, ograničene naloge za prodaju, stop naloge i narudžbe za zaustavljanje u nastavku.
Tržišni nalog za prodaju obično se smatra najjednostavnijim tipom naloga za prodaju koji investitor može izdati. To je nalog investitora burzovnom posredniku da proda imovinu po tekućim tržišnim cijenama, s trenutnim učinkom. Kada se postavi tržišni nalog za prodaju, imovina se prodaje po najboljoj tržišnoj cijeni dostupnoj u tom trenutku, koja bi se potencijalno mogla značajno razlikovati od zadnje navedene cijene.
Ograničeni nalozi za prodaju su zaštitniji tip investicijskog naloga. U ovoj vrsti naloga investitor nalaže brokeru prodaju, ali samo po određenoj minimalnoj cijeni. Broker će tada izvršiti samo nalog po naznačenoj cijeni ili boljoj. Na taj način investitor ograničava rizik koji se odnosi na prodaju.
U nekim slučajevima limitirani nalozi mogu biti djelomično ispunjeni. Na primjer, investitor može uputiti brokera da proda veliki broj dionica po određenoj cijeni ili boljoj. Tada može nastati situacija da se postigne navedena cijena, ali kupci su dostupni samo za ograničeni broj dionica. U tom slučaju moguće je da se nalog za prodaju djelomično ispuni, osim ako je investitor na nalogu naveo opciju „sve ili ništa“.
Stop nalozi su prodajni nalozi koji se pretvaraju u tržišne prodajne naloge čim se postigne određena cijena, nazvana aktivacijska cijena. Stop nalog mora biti niži od trenutne tržišne cijene. Kao takvi, investitori često smatraju stop naloge vrlo važnim zaštitnim uređajima koji se koriste za ograničavanje potencijalnog gubitka kojem je ulagač izložen.
Trailing stop nalozi posebna su vrsta stop naloga gdje se aktivacijska cijena može automatski pomaknuti prema gore ako dionica ili dionica za koju je vezana poraste u vrijednosti. Nalog za zaustavljanje prodaje mora biti niži od trenutne tržišne cijene i naveden je u bodovima ili u postocima. Investitor može koristiti ovu vrstu naloga za prodaju kako bi ‘zaključao’ profit na rastućoj dionici.