Natpis na zidu predznak je kraja civilizacije, nekog tipa ponašanja ili bilo koje velike tvrtke ili ljudske organizacije. Izraz se obično koristi na negativan način kako bi sugerirao da je kraj blizu. Njegovi korijeni su u bibliji, a moderno, pomalo doslovno tumačenje moglo bi biti pojedinac koji nosi natpis na kojem izričito piše da je “Kraj je blizu”. Iako je ovo natpis na natpisnoj ploči, a ne zidu, to je još uvijek sredstvo kojim ljudi pokušavaju uvjeriti druge da se civilizacija brzo bliži kraju.
Knjiga Daniela u Starom zavjetu sadrži prvu poznatu referencu na natpis na zidu. U Danielu 5:1-31, Baltazar, kralj Babilona, održava pijanu gozbu na kojoj izlaže svete predmete ukradene iz hrama u Jeruzalemu. Kada kralj i njegovi podanici drže predmete, na zidu se počinju pojavljivati natpisi, a Daniel je doveden da tumači riječi, koje kao da nemaju veliko značenje. Daniel upozorava kralja da su mu dani odbrojani i da će njegovo kraljevstvo uskoro biti uništeno.
Danielovo tumačenje je, naravno, točno. Kralj Baltazar je ubijen iste noći, a zemlja je poslana u nered jer Darije od Medijaca preuzima kraljevsku vlast. Kao što Daniel predviđa, kraljevstvo je podijeljeno između Medijaca i Perzijanaca, i označava kraj babilonske prevlasti.
Specifični natpis na zidu u Danielu su sljedeće riječi: Mene, Tekel i Parsin. Mene u prijevodu znači cestarina, cijena koju će Babilonci platiti; Tekel znači težina, ili prosudba; a Parsin znači podjela, a također je iskrivljena riječ Perzijanci, rasa koja će tražiti dio babilonskog kraljevstva.
U modernoj upotrebi, ljudi često koriste fazu kako bi sugerirali da znaju da se nešto bliži i završi, što potiče akciju. Na primjer, netko bi mogao reći: “Znala je da mora odmah dobiti novi posao. Vidjela je natpis na zidu i nije htjela čekati dok tvrtka ne počne raditi na smanjenju broja zaposlenih.”