U psihologiji, navika se odnosi na naučeno ponašanje u ignoriranju neutralnih podražaja. Teorija navikavanja smatra da kada je životinja više puta izložena podražajima koji niti škode niti pomažu, prestaje reagirati. Ovaj nedostatak odgovora na nešto što ne predstavlja problem znači da životinja ne gubi energiju; i dalje je upozoren u slučaju da se opasnost dogodi.
Iako je ovu vrstu učenja lako pomiješati sa senzornom prilagodbom, to dvoje nije isto. Ponašanje je ključno u navikavanju, jer životinja može reagirati na podražaje na druge načine, ali jedan dio odgovora je zaustavljen. Životinja uči ignorirati nešto što nije važno. Senzibilizacija stvara povećanje odgovora, dok navikavanje uzrokuje smanjenje. Smanjenje može biti postupno.
Na primjer, veverica u parku može oglasiti zvuk alarma i potrčati na drvo kada se ljudski koraci približavaju. Nakon ponovljenih trenutaka kada su koraci na kraju nestali, a ljudi su samo nastavili prolaziti, veverica je možda potrčala na stablo bez ikakvog vokalnog zvuka. Na kraju, ako se prijetnja njegovoj sigurnosti još uvijek nije dogodila dok su se koraci nastavljali, veverica možda neće trčati uz stablo niti ispuštati bilo kakav zvuk. Njegov odgovor na podražaje postupno se smanjuje. Promjena ponašanja je naučeni odgovor kako bi se izbjeglo trošenje nepotrebne energije.
Navikavanje znači da kada nešto ne predstavlja prijetnju našoj sigurnosti, naviknemo se na to. Naučimo jednostavno podnijeti bezopasne podražaje umjesto da trošimo energiju na reakciju na njih. Na primjer, ako se osoba useli u kuću u blizini željezničke pruge i vibracija se može osjetiti kroz pod svaki put kad vlak prolazi, u početku se može osjećati kao da će se nešto loše dogoditi, kao što je vibracija koja će uzrokovati ljude u kući pasti ili predmet pasti i razbiti se. Nakon višekratnog izlaganja vibraciji vlaka kada se ništa loše ne dogodi, osoba doživljava naviku i više se ne ponaša zabrinuto kada vlak prolazi pored kuće.
Navikavanje na drogu je nešto drugačije. U tom se slučaju javlja navika reagiranja na podražaje koji se čini korisnim. U konačnici učinak lijeka može biti neutralan, ali učinci bez podražaja, posebno simptoma ustezanja, toliko su negativni da navika ostaje. Ovisnost o drogama može biti i fizička i psihička.