Što je navodni otac?

Pretpostavljeni otac je muškarac za kojeg se vjeruje da je otac djeteta, kojem nedostaju dokazi o suprotnom, ali koji nije ostvario roditeljska prava. Prava navodnih očeva razlikuju se prema zakonu, ali su često oskudna. Muškarci koji žele više prava morat će podnijeti tužbu na sudu kako bi utvrdili svoj identitet oca dotičnog djeteta. Neke regije održavaju navodne baze podataka o očevima, registre koji muškarcima omogućuju da priznaju očinstvo.

Pretpostavljeni otac nema pravni odnos s majkom, kao što je brak koji bi automatski generirao roditeljska prava. Dijete je izvanbračno ili zato što je rođeno izvan braka, ili zato što navodni otac ostvaruje roditeljsko pravo nad djetetom kao rezultat izvanbračne veze. U mnogim regijama, ako navodni očevi žele roditeljska prava, morat će pokazati razinu uključenosti s djetetom, kao što je predanost pružanju skrbi i podrške.

U slučajevima kada majke žele dati svoju djecu na posvajanje, vlada može ukinuti prava navodnog oca, ponekad bez ikakve obavijesti ili mogućnosti za saslušanje, ako zakon to dopušta. Muškarci koji su zabrinuti za svoja roditeljska prava trebali bi pažljivo istražiti zakon i utvrditi trebaju li poduzeti dodatne korake. Jednostavno učlanjenje u navodni registar očeva obično nije dovoljno. Muškarac će također morati ići na sud kako bi bio službeno priznat kao otac.

Očinstvo može biti žestoko sporna tema, posebno u situaciji kada se radi o posvojenju ili sličnom događaju. Testiranje je dostupno za utvrđivanje identiteta djetetovog genetskog oca, ali to može biti skupo i možda nije opcija. Na sudskom ročištu muškarac može iznijeti potkrepljujuće dokaze koji pokazuju da je on otac, ali budući da je riječ o građanskoj stvari, ako ne može priuštiti sudske troškove, možda neće moći poduzeti nikakve pravne radnje za ostvarivanje svojih roditeljskih prava . Sudovi ne jamče zastupanje strankama koje si to ne mogu priuštiti u građanskim predmetima, već samo u kaznenim stvarima.

Zakoni o očinstvu znatno se razlikuju od zemlje do zemlje. U situaciji u kojoj bi identitet oca mogao biti upitan ili kada bi netko s kojom majka nije bliska mogao potvrditi identitet navodnog oca, dobro bi bilo konzultirati se s odvjetnikom. Odvjetnik može dati savjet o tome kako postupiti nakon razgovora o željenom ishodu sa uključenim stranama. Na primjer, majka koja želi ukinuti roditeljska prava navodnog oca da da dijete na posvojenje ili da dopusti svom partneru da usvoji dijete, trebala bi o tome razgovarati sa sudom i agencijom za dječje usluge.