Neprogresor je netko tko je bio zaražen virusom ljudske imunodeficijencije (HIV) sedam do 12 godina, a da nije razvio potpuni AIDS. Istraživači procjenjuju da oko jedan od 100 pacijenata s HIV-om ne napreduje, a još manji broj ljudi su “elitni kontrolori” koji su sposobni suzbiti svoje virusno opterećenje tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Provedeno je mnogo istraživanja na dugotrajnim ne-progresivnim osobama i elitnim kontrolorima, s ciljem razumijevanja zašto bolest ne napreduje kod tih osoba, te mogu li ne-progresori biti ključ za liječenje ili lijek za HIV /AIDS.
Da bi se mogao smatrati nenapredujućim, netko mora imati stabilan broj CD4 unutar normalnog raspona i ne smije imati infekcije povezane s HIV-om/AIDS-om. Neprogresori također nikada nisu bili liječeni antiretrovirusnom terapijom u pokušaju suzbijanja bolesti. Neki istraživači smatraju da pacijent nije napredovao nakon sedam godina, dok drugi radije čekaju 12 godina prije nego što nekoga klasificiraju kao ne-progresora.
Iako se čini da je napredak bolesti usporen ili čak zaustavljen u dugotrajno nenapredovale, oni i dalje mogu razviti AIDS. AIDS se u nekim slučajevima može pojaviti 15 do 30 godina nakon početka infekcije HIV-om. Zbog toga, osobe koje ne napreduju moraju primati redovitu liječničku obradu i broj CD4 kako bi bili sigurni da su i dalje u statusu neprogresivnog.
Brojne teorije su postavljene u pokušaju da se objasni zašto neki ljudi postaju ne-progresori. Izvorno su istraživači mislili da su osobe koje nisu napredovale zaražene manje virulentnim oblicima HIV-a, ali se ta teorija od tada pokazala netočnom. Čini se da osobe koje ne napreduju imaju nižu razinu HIV-a u svojim limfnim čvorovima, što može imati neke veze s tim, a neki istraživači sugeriraju da možda oni koji ne progresiraju proizvode učinkovita antitijela protiv virusa. Dok svi zaraženi HIV/AIDS-om razvijaju antitijela, antitijela su obično neučinkovita, pa ako je teorija antitijela točna, to može značiti da je cjepivo moguće. Može biti uključena i jaka genetska komponenta, iako bi bila potrebna opsežnija istraživanja o genomima dugotrajnih ne-progresora kako bi se podržala ova teorija.
Elitni kontrolori su poput zlatnih zvijezda dugoročnih ne-progresora. Neki elitni kontrolori imaju toliko nisko virusno opterećenje da ih se gotovo ne može otkriti, što znači da se njihova tijela na neki način definitivno bore protiv HIV-a. Naučiti kako elitni kontrolori potiskuju virus u svojim tijelima mogao bi biti kritičan korak u istraživanju HIV-a/AIDS-a.