Nearshore outsourcing ili nearshoring praksa je koja se primjenjuje na poslovno outsourcing, a koja je preuzeta iz ribarske industrije. Ideja o otvaranju radnih mjesta blizu obale, za ljude koji nisu iz zemlje u kojoj se tvrtka nalazi, stara je praksa. Međutim, u posljednje vrijeme outsourcing u blizini ima manje veze s obalom i vodama, a češća je praksa poduzeća koja otvaraju radna mjesta u zemljama koje graniče ili su u neposrednoj blizini njihove vlastite.
Postoje i prednosti i nedostaci kod nearshore outsourcinga. Za poduzeća, neke od prednosti uključuju mogućnost zapošljavanja zaposlenika koji će raditi za niže plaće nego radnici u njihovoj primarnoj zemlji poslovanja. Dodatno, blizina tvrtke kojoj se posao prenosi može uštedjeti novac na putovanju u tu zemlju. Ako zaposlenici tvrtke moraju često putovati kako bi nadgledali vanjske sektore tvrtke, te uštede mogu biti znatne.
Nije uvijek slučaj da priobalni outsourcing tvrtkama štedi novac. Američke tvrtke koje predaju poslove u Kanadu mogu platiti otprilike isto kao i za američke radnike. Prednosti u ovom slučaju mogu biti prvenstveno u tome što otvaraju trgovinu između dviju zemalja, stvarajući kanadsku potražnju za američkim proizvodima i obrnuto. Tvrtke koje koriste ovu metodu češće to čine sa zemljama u kojima će plaće biti niže. To možda neće biti toliko korisno za trgovinu, budući da takve zemlje možda neće moći priuštiti cijenu američkih proizvoda, ali tvrtke tvrde da im outsourcing u blizini siromašnijih zemalja omogućuje da američkim potrošačima daju niže cijene.
Druga strana nearshore outsourcinga je financijska slika za tražitelje posla u zemlji u kojoj se tvrtka nalazi. To je bila uobičajena pritužba američkih radnika, pogotovo jer se više tehničkih poslova, poput poslova u informacijskoj tehnologiji, predaje vanjskim poduzećima. Nearshore outsourcing ovog tipa može dovesti do manje mogućnosti zapošljavanja američkih radnika, a također i do niže platne ljestvice, budući da se ne natječu samo s američkim radnicima, već i sa stranim radnicima koji će posao obavljati jeftinije. Ne zapošljavaju sve tvrtke koje angažiraju outsourcing, a sve tvrtke koje to rade imaju tendenciju da primaju kritike od radnika u područjima u kojima su poslovi nestali, kao što su obrada čelika, informacijska tehnologija, telefonske linije za pomoć tvrtkama, autogradnja i slično.
Neke tvrtke uzimaju na sredini pristup outsourcingu u blizini obale. Neke poslove predaju u susjedne zemlje kako bi uštedjeli novac i potaknuli gospodarstvo susjednih zemalja, što bi moglo potaknuti veću trgovinu. Takve tvrtke također održavaju aktivnu radnu snagu unutar svoje zemlje. Ipak, i dalje postoji zabrinutost i kritika čak i ovog pristupa.
Na primjer, neki se brinu za sigurnost svojih podataka kada se prosljeđuju ljudima iz drugih zemalja. Telefonski operater u drugoj zemlji možda nije tako skrupulozan u pogledu zaštite podataka o kreditnoj kartici kao sugrađanin (iako to očito nije uvijek slučaj). Još jedna održiva briga za tvrtke koje angažiraju velike tehnologije je mogućnost kršenja autorskih prava i patenata u susjednoj zemlji, gdje je autorska prava i patente teško provesti.
Nedavni korak u američkom pristupu bilo kojoj vrsti outsourcinga je preporuka da se tvrtkama koje zadrže radna mjesta u SAD-u trebaju dati financijski poticaji putem poreznih olakšica. Ovakav način razmišljanja nadalje sugerira da bi tvrtke koje iznajmljuju poslove koje bi legitimno mogli obavljati američki radnici mogli biti podložni višim porezima, poništavajući prednosti outsourcinga. Oni koji se protive ovoj taktici tvrde da bi to samo postiglo podizanje cijena mnogih dobara i usluga koje se nude Amerikancima i da bi u konačnici bilo štetno za potrošača. Zagovornici ovog plana tvrde da je vrlo teško biti potrošač ako ne možete pronaći posao u svom području.