Nebeski hram je zbirka taoističkih hramskih struktura u Pekingu, Kina. Nalazi se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine, a postoji od 1998. Nebeski hram poznat je i kao oltar neba, a povremeno i kao hram neba i zemlje.
Fizički, Nebeski hram pokriva 675 hektara (275 hektara), što ga čini više od tri puta većim od samog Zabranjenog grada. Oltar molitve za dobru žetvu je fokus kompleksa, visok je 125 stopa (38 metara) i širok 100 stopa (30 metara). Ostale glavne lokacije uključuju Središte nebeskog kamena, što je točka s koje se stvaraju odjeci ako se iz njega govori, Carski svod neba i oltar kružne planine.
Nebeski hram sagradio je početkom 15. stoljeća car Yongle, nevjerojatni graditelj koji je također izgradio Zabranjeni grad. U 16. stoljeću Nebeski hram je proširio car Jiajing, koji je također sagradio Mjesečev hram, Hram Sunca i Hram Zemlje.
Nebeski hram bio je vrlo važan kineskim carevima. Jedna od titula kineskog cara bila je Sin neba, a s neba je car primio svoju moć. Kako bi iskazao poštovanje, od cara se očekivalo da se žrtvuje nebu, posebno kako bi osigurao dobar urod.
Nebeski hram podignut je kako bi olakšao Careve žrtve nebu, a dva puta godišnje je putovao sa svojom kraljevskom pratnjom u Hram kako bi obavio vrlo specifične rituale. Za to vrijeme nitko iz stranke nije jeo meso, a niti jedan pučanin nije smio unutra. Od cara se očekivalo da točno izvodi rituale, a svaka mala pogreška smatrana je razlogom za nesreće koje su zadesile Kinu u cjelini. Početkom 20. stoljeća predsjednik Republike Kine obavljao je svečane molitve u Hramu kao dio većeg plana da postane car.
Nebeski hram u cjelini je pun simbolike, te u velikim razmjerima predstavlja odnos između našeg i Nebeskog svijeta. U Hramu se nalaze tri terase, od kojih je svaku car koristio za različite žrtve i molitve. Prva terasa je simbolizirala Zemlju, druga je simbolizirala Čovjeka, a treća je simbolizirala samo Nebo.
Nebeski hram je značajno obnovljen u iščekivanju Olimpijskih igara 2008. u Pekingu i čini se svježim i novim. Mjesto nije popularno samo među posjetiteljima stranih turista, već i među Kinezima, koji se tamo često okupljaju kako bi igrali karte, parirali mačevima i izvodili tradicionalne kazališne forme. Atmosfera je istodobno pobožna i razigrana, a mnogi je smatraju jednim od vrhunaca posjeta Pekingu.