Nedefinirajuća relativna rečenica dio je rečenice koji pruža dodatne informacije, ali nije ključna za razumijevanje njezina značenja i svrhe. Kada se koristi unutar rečenice, to je često na svakom kraju okruženo zarezom i obično počinje relativnom zamjenicom kao što je “tko” ili “koji”. Primjer nedefinirajuće relativne klauzule može se pronaći u rečenici poput “Moj prijatelj, koji živi u Japanu, napisao mi je pismo o novoj video igrici” kao klauzula “koji živi u Japanu”. U ovom primjeru klauzula daje dodatne informacije o subjektu rečenice, ali značenje i svrha bi ostali netaknuti i bez toga.
Svrha nedefinirajuće relativne rečenice unutar rečenice je pružiti dodatne informacije o nečemu u njoj. Međutim, ove informacije nisu ključne za rečenicu i ne utječu na sveukupnu svrhu na smislen način. Zbog toga se nazivaju “ne-definirajućim” ili “ne-identificirajućim”, dok druge relativne rečenice mogu pružiti ovu vrstu informacija.
Nedefinirajuća relativna rečenica obično je odvojena od ostatka rečenice zarezom, koji funkcionira na isti način kao zagrada ili zagrada. Na primjer, u rečenici “Miš, kojeg mi je mama kupila, trči u kotaču”, klauzula “koji mi je mama kupila” odvojena je od ostatka rečenice zarezima. To znači da se informacije unutar zareza ne koriste za davanje dodatnog značenja. Nedefinirajuća relativna rečenica u ovom slučaju jednostavno daje više informacija o mišu koji je subjekt rečenice.
Ove vrste rečenica obično počinju relativnom zamjenicom kao što je “tko” ili “koji”, iako se “taj” ne koristi za nedefinirajuću relativnu rečenicu. Takve se rečenice mogu prepoznati unutar rečenice traženjem zareza i odnosne zamjenice. U rečenici poput “Jeo sam pizzu za ručak u svom omiljenom restoranu, gdje sam popio previše gaziranog pića”, klauzula dolazi na kraju rečenice i nema zarez iza nje. Struktura i upotreba takve nedefinirajuće relativne rečenice, međutim, ostaje ista.
Prilikom identificiranja nedefinirajuće relativne rečenice, važno je osigurati da ona pruža samo dodatne informacije, a ne nešto ključno za značenje rečenice. U rečenici “Moja sestra, koja je starija od mene, živi u Njemačkoj”, klauzula “tko je starija od mene” ne koristi se za označavanje koje sestre. To znači da govornik ima samo jednu sestru i ne koristi “tko je stariji od mene” za označavanje između više sestara. Isti izraz može se upotrijebiti u rečenici poput “Moja sestra koja je starija od mene živi u Njemačkoj”, u kojoj je sada sastavni dio njenog značenja. U ovom primjeru, govornik koristi “tko je stariji od” da identificira jednu određenu sestru, dajući dodatno značenje unutar rečenice, tako da više nije nedefinirajuća.