Nedijabetička hipoglikemija stanje je u kojem su razine glukoze u krvi preniske u osoba bez dijabetesa. Nizak šećer u krvi može stvoriti različite simptome, u rasponu od vrtoglavice, tunelskog vida i drhtanja, do ozbiljnijih neuroloških disfunkcija, jer je glukoza jedini izvor goriva za mozak. U osoba bez dijabetesa, to je općenito privremeno i blago stanje koje se može ispraviti unosom ugljikohidrata kako bi se glukoza – najneposredniji izvor energije u tijelu – vratila na normalnu razinu, dok kod dijabetičara to može biti vrlo ozbiljno stanje koje može dovesti do gubitak svijesti ili drugi neurološki nedostaci.
Ovo stanje može se pojaviti kod osoba bez dijabetesa zbog raznih uzroka. To može uključivati prekomjernu proizvodnju inzulina, hormona koji razgrađuje šećere u krvotoku. Također ga mogu uzrokovati i drugi nasljedni čimbenici poput hormonske neravnoteže, gladovanja ili izbjegavanja ugljikohidrata, određenih lijekova i kvara određenih organa zbog drugih bolesti.
Dok se dijabetičarima hipoglikemija može dijagnosticirati jednostavnim ispitivanjem razine šećera u krvi, hipoglikemija bez dijabetesa možda nije tako jednostavna. Za dijagnosticiranje ovog stanja potrebno je razmotriti tri mjere. Ove mjere, poznate kao Whippleova trijada, uključuju traženje simptoma specifičnih za hipoglikemiju, mogućnost otkrivanja niske razine šećera u krvi kada su ti simptomi prisutni, te nakon liječenja uočavanje povećanja razine šećera u krvi i smanjenje simptoma u skladu s ovim stanjem.
Prvi kriterij u dijagnosticiranju nedijabetičke hipoglikemije, identificiranje simptoma, uključuje traženje fiziološke, probavne i neurološke disfunkcije. Vanjski fizički znakovi ovog stanja uključujući drhtanje, znojenje, blijed ten i proširene zjenice. Iznutra, pacijent se može žaliti na nervozu, ubrzan rad srca i osjećaj trnaca u ekstremitetima. Probavni simptomi mogu uključivati mučninu, bol u želucu, pa čak i povraćanje. Neurološki simptomi, koji se mogu primijetiti ili prijaviti, između ostalog uključuju poteškoće u koncentraciji, poremećaj rasuđivanja, promjene raspoloženja, dvostruki vid, glavobolje, nejasan govor, slabost i letargiju.
Mjerenje razine šećera u krvi u vrijeme pojave ovih simptoma još je jedan ključni kriterij dijagnosticiranja nedijabetičke hipoglikemije. Normalne razine šećera u krvi kreću se od 4-8 mmol/L (72-144 mg/dL), dok se glukoza u krvi smatra dovoljno niskom da se simptomi pojave nakon što padne na raspon od 2.8-3.0 mmol/L (50-54 mg /dL). To su tipične razine, ali čimbenici poput dobi i prisutnosti drugih stanja mogu utjecati na ovu dijagnozu.
Konačno, liječenje nedijabetičke hipoglikemije i zatim praćenje da simptomi nestanu posljednji je korak u potvrđivanju ovog stanja. Liječenje je jednostavno: davanje ugljikohidrata, obično u obliku lako probavljivih šećera poput onih koji se nalaze u soku od naranče ili banani. Osobi pri svijesti dat će se hrana ili piće bogata jednostavnim ugljikohidratima, a simptomi bi se trebali povući za nekoliko minuta. Osobe bez svijesti mogu primiti intravenozno liječenje, obično u obliku dekstroze, kako bi se razina glukoze u krvi vratila na normalu i obnovila funkcija mozga.