Nedostatak selena nastaje kada osobi nedostaje količina selena koja mu je potrebna za održavanje zdravlja. Selen je mineral koji tijelo koristi za održavanje dobrog funkcioniranja imunološkog sustava. Ovaj mineral u tragovima također pomaže u održavanju rada štitnjače kako bi trebala. Osim toga, selen se koristi u proizvodnji tvari koje su važne za stanične strukture. Kada osoba ima nedostatak selena, može patiti od niza bolesti i stanja, uključujući autoimuna stanja, stanja kože te virusne i poremećaje štitnjače.
Potencijal za razvoj autoimunih poremećaja jedna je od primarnih briga osoba s nedostatkom selena. U suštini, autoimuni poremećaj nastaje kada imunološki sustav identificira zdravo tjelesno tkivo osobe kao štetnu tvar. Tada počinje napadati i uništavati ta tjelesna tkiva. Neka istraživanja pokazuju da tijelo bez dovoljno selena može biti manje sposobno nositi se sa stresom, uključujući one koji su nutritivne prirode, i infektivnim agensima. Ova povećana osjetljivost, smatraju neki znanstvenici, može biti razlog zašto nedostatak selena dovodi osobu u veći rizik za razvoj autoimunog stanja.
Osim razvoja autoimunih poremećaja, osoba s nedostatkom selena može doživjeti i poremećeno funkcioniranje štitnjače, male žlijezde koja se nalazi u podnožju vrata osobe. Ova žlijezda je odgovorna za proizvodnju i pohranu hormona koji su važni u nizu tjelesnih procesa, uključujući regulaciju takvih stvari kao što su krvni tlak i temperatura. Štitnjača također igra ulogu u regulaciji otkucaja srca i metabolizmu.
Ponekad osoba ima nedostatak selena i tešku pothranjenost u isto vrijeme. Kada se to dogodi, osoba može razviti simptome kao što su bol u mišićima i slabost mišića. Osoba koja pati i od pothranjenosti i od nedostatka selena također može doživjeti abnormalnu promjenu boje kose, kože i noktiju.
Većina ljudi može dobiti adekvatan selen konzumiranjem dobro uravnotežene prehrane. Nalazi se u hrani kao što su gljive, sjemenke gorušice, sjemenke suncokreta i zob. Osoba također može dobiti selen jedući jaja, pureću, janjeću i teleću jetru. Neki izvori morskih plodova uključuju škampe, bakalar, tunjevinu, morsku lovu i lososa. Važno je napomenuti da količina selena koju osoba može dobiti iz biljnih izvora ovisi o razinama selena u tlu u kojem se ta hrana uzgaja. Biljna hrana uzgojena na tlima s nedostatkom selena možda neće pridonijeti optimalnim količinama selena u prehrani osobe.