Deficit volumena tekućine je stanje kada gubitak tekućine premašuje unos, a elektroliti u ljudskom tijelu postaju neuravnoteženi. Stanice nemaju dovoljno vode za pravilno funkcioniranje kada se zbog gubitka krvi, povraćanja ili proljeva razvije manjak volumena tekućine. Prekomjerno znojenje i visoka temperatura također mogu dovesti do deficita kao posljedica dehidracije.
Brzi gubitak krvi obično je najčešći uzrok manjka volumena tekućine i može nastati zbog nesreće ili tijekom kirurških zahvata. Medicinske sestre u operacijskoj sobi obično prate krvni tlak i druge fizičke znakove kako bi se tekućina po potrebi mogla nadomjestiti kako bi se održala pravilna cirkulacija krvi i sadržaj kisika. Ako deficit postane ozbiljan, unutarnji organi se mogu zatvoriti i prestati funkcionirati.
U ranoj fazi dehidracije, žeđ i suha usta mogu biti jedini simptomi. Blaga dehidracija koja rezultira manjkom tekućine može se općenito brzo liječiti pitkom vodom. Kako dehidracija napreduje, osoba može postati razdražljiva, slaba ili imati vrtoglavicu. Ponekad će koža biti suha i topla na dodir, a može izgledati i rumeno. Smanjeno izlučivanje mokraće i tamna mokraća drugi su znakovi blage dehidracije, uz glavobolju.
Za liječenje ovog stanja koriste se tekućine i mogu se uzimati oralno ili davati intravenozno osobama koje ne mogu gutati ili su bez svijesti. Mogu se kupiti otopine elektrolita koje su formulirane za zamjenu vode i soli koje su tijelu potrebne za borbu protiv dehidracije. Kokosova voda također sadrži elektrolite slične svojstvima u krvnoj plazmi i može rehidrirati tijelo. Ako proljev ili povraćanje uzrokuju manjak volumena tekućine, mogu se primijeniti lijekovi za rješavanje tih bolesti.
Teška dehidracija može biti ozbiljno zdravstveno stanje koje rezultira konvulzijama i zatajenjem srca. Pacijent može doživjeti šok i doživjeti grčeve mišića kada krvni tlak padne prenizak. Gubitak elastičnosti kože te slab i brz puls dodatni su simptomi ozbiljnog deficita volumena tekućine. Osoba koja pati od ozbiljne dehidracije obično se hospitalizira i daje joj tekućinu intravenozno dok se razina tekućine ne vrati na normalu.
Sprečavanje manjka volumena tekućine posebno je važno kod male djece i starijih osoba, osobito odraslih u staračkim domovima. Bebe mogu dehidrirati kada bolesti uzrokuju groznicu, povraćanje ili proljev. Starije osobe koje žive u staračkim domovima mogu patiti od demencije i zaboraviti piti dovoljno vode kako bi ostali zdravi. Također mogu koristiti lijekove, poput diuretika, koji izazivaju pojačano mokrenje.