Nekonačan glagol je vrsta glagola koja ne može djelovati kao predikat rečenice, jer ne opisuje radnju subjekta. Postoje tri osnovne vrste ovih glagola uključujući participe, koji su glagoli koji djeluju kao pridjev unutar rečenice i često završavaju sufiksom “-ing”. Infinitivni glagoli također nisu konačni i obično uključuju pomoćni glagol “to”, kao što je “trčati” ili “ići”. Postoji i vrsta nekonačnog glagola koji se naziva gerund, a to je glagol u obliku “-ing” koji djeluje kao imenica ili kao dio imeničke fraze u rečenici.
Također se nazivaju i “verbalni”, nefinitni glagoli razlikuju se od konačnih glagola po tome što nemaju ograničenja koja definiraju oblike koje uzimaju. To ne znači da ne postoje pravila koja reguliraju njihovu upotrebu, već da su konačni glagoli ograničeni različitim vremenima i oblicima kako bi im se omogućilo da funkcioniraju kao predikati unutar rečenice. Osnovni konačni glagol je riječ kao što je “trčao” u rečenici “Mačka je brzo trčala”, koja djeluje kao predikat za subjekt “Mačka”. Nasuprot tome, nefinitni glagol često djeluje u drugom obliku unutar rečenice, iako može biti dio predikatskog glagolskog izraza kada je u obliku infinitiva.
Jedan od najčešćih načina na koji se nefinitni glagol može pojaviti je kao particip. Ovo je glagol koji se učinkovito ponaša kao pridjev unutar rečenice i opisuje određenu imenicu ili zamjenicu. U rečenici poput “To je moj štap”, riječ “hodanje” je neograničeni glagol koji opisuje “štap”. Ovo je glagol u obliku participa. Drugi primjer za to bi bio glagol “letjeti” u rečenici “Bio sam u svom letećem stroju”.
Nekonačni glagol također se može odnositi na infinitivne oblike glagola, koji su njihov najosnovniji oblik u jeziku. U engleskom jeziku infinitivni oblik obično prati pomoćni glagol “to”, kao što je “to go” ili “to run”. Ovi glagoli mogu biti dio predikata u rečenici, kada je dio glagolske fraze kao što je “moram trčati preko ulice”, u kojoj je “imati” u konačnom obliku. U engleskom jeziku postoji uobičajeno pravilo protiv “split infinitiva” u kojem je infinitiv odvojen od pomoćnog, kao što je izraz “to boldly go”. Međutim, mnogi gramatičari i lingvisti raspravljaju o ovom pitanju, iako je obično najbolje izbjeći podijeljeni infinitiv za znanstveno ili profesionalno pisanje.
Gerundi su treća vrsta ne-konačnog glagola u engleskom jeziku, a to su glagoli koji se ponašaju kao imenice i imaju završetak “-ing”. U rečenici “Nastava je plemenita profesija”, riječ “Nastava” djeluje kao imenica i subjekt je rečenice. Gerundi mogu biti subjekti, objekti i subjekt prijedložne fraze, slično kao i svaka druga imenica. Oni su također često dio gerundijske fraze, koja djeluje kao imenička fraza, kao što je fraza “Trčanje ujutro”, u rečenici “Trčanje ujutro dobro je za vaše zdravlje”.