Nefrokalcinoza se javlja kada se kalcij nakuplja u bubrezima, organima odgovornim za odvajanje tekućih otpadnih tvari iz krvi prije nego što se pretvore u mokraću. Kalcij je prirodna tvar koja pomaže u kretanju mišića, zgrušavanju krvi i sastoji se od kostiju i zuba, ali previše može ograničiti pravilnu funkciju tijela. Stanje je slično bubrežnim kamencima, koji su male kristalizirane tvari koje se nakupljaju u bubrezima kao rezultat dehidracije. Nefrokalcinoza je najčešća u beba koje su rođene prije vremena, ali se može javiti u bilo koga s bolestima koje utječu na bubrege.
Manji slučajevi nefrokalcinoze općenito nemaju nikakve simptome. Kako stanje napreduje, a mase kalcija se množe ili povećavaju, može doći do izbacivanja krvi tijekom mokrenja, kao i do povraćanja ili visoke temperature. Kronična bol u blizini trbuha, bedara, leđa ili sa strane je još jedan čest simptom.
Temeljna medicinska stanja koja mijenjaju količinu kalcija u krvi ili urinu uzrok su većine slučajeva nefrokalcinoze. Hipokalcemija je stanje u kojem su krv ili bubrezi skloni sadržavati višak kalcija. Drugi mogući temeljni uzrok je glomerulonefritis, poremećaj koji narušava sustav filtriranja bubrega. Tuberkuloza, infekcija organa uzrokovana bakterijama, također može doprinijeti prekomjernom unosu kalcija.
Nefrokalcinoza koja je već u bubrezima ne može se iskorijeniti, ali se može provesti liječenje kako bi se spriječilo daljnje povećanje količine kalcija. Lijekovi se mogu propisati za rješavanje svih već postojećih zdravstvenih stanja koja uzrokuju nakupljanje kalcija. U ozbiljnim slučajevima, osoba će možda morati biti stavljena na dijalizu, sustav koji koristi kemikalije kako bi se ručno riješio otpada iz bubrega jer organi to sami ne mogu učiniti.
Ako se naslage kalcija nastavljaju nakupljati ili ako se stanje ne liječi prije nego što naslage postanu opsežne, može imati ozbiljne ili potencijalno smrtonosne zdravstvene komplikacije. Jedna od mogućih komplikacija je opstruktivna uropatija, u kojoj se prolaz koji prenosi mokraću iz bubrega u mjehur postaje sužen ili začepljen. Budući da mokraća ne može ići u mjehur, ostaje u bubrezima i uzrokuje njihovo prepunjavanje i povećanje, što može rezultirati nepovratnim oštećenjem bubrega. Neliječeni slučajevi ovog stanja također mogu uzrokovati zatajenje bubrega, što je moguće po život opasno stanje koje sprječava bubrege u uklanjanju bilo kakvog otpada iz tijela.