Negativno mišljenje je izvješće koje donosi računovodstveni stručnjak nakon pregleda računovodstvenih izvještaja i evidencija poslovnog ili drugog subjekta, ako se utvrdi da evidencija i izvještaji nisu u skladu s priznatim računovodstvenim standardima. Izdavanje ove vrste mišljenja o financijskim izvještajima smatra se iznimno ozbiljnim, a provodi se samo kada je nedostatak dokumentacije i provjerljivog računovodstva toliko raširen da ne postoji način da se pomire sukobljene evidencije. U nekim zemljama, revizija negativnog mišljenja može dovesti do istrage od strane regulatornih tijela, osobito kada je organizacija strukturirana kao profitni subjekt.
Ovlašteni računovođa može dati negativno mišljenje nakon revizije računovodstvene evidencije organizacije. Svrha revizije je provjeriti jesu li svi resursi subjekta pravilno evidentirani u računovodstvenim knjigama, te na taj način otkloniti svako pitanje o pravilnom korištenju tih sredstava. Kada CPA utvrdi nepravilnosti u načinu na koji su transakcije dokumentirane, ili u načinu obračuna rashoda, on ili ona obično će nastojati utvrditi je li problem jednostavno netočno knjiženje različitih stavki ili je došlo do namjernog pokušaja krivotvorenja financijski zapisi. Prva situacija se obično može riješiti u kratkom vremenskom razdoblju, ali druga može zahtijevati da CPA izda negativno mišljenje o financijskim izvještajima, čime se otvara put regulatornim agencijama da detaljnije istraže stvar.
U slučaju da se izda negativno mišljenje, organizacija obično ima vremenski period da uskladi financijsko računovodstvo s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima, koji se ponekad nazivaju GAAP. Na kraju tog razdoblja odgode provodi se druga revizija. Ako rezultati te druge revizije pokažu da je organizacija uskladila svoje računovodstvo s prevladavajućim računovodstvenim standardima, negativno mišljenje može biti poništeno, a knjige se ovjeravaju kao potpune i u ispravnom redu.
Poslovni ili drugi subjekt može izbjeći davanje negativnog mišljenja tako što će se pobrinuti da se sve financijske evidencije vode uredno. To znači vođenje rezervne dokumentacije koja služi kao dokaz za svaki upis u računovodstvene knjige. Održavanjem ažurnosti i točnosti obračuna obaveza i potraživanja, puno je lakše opskrbiti revizora svime što mu je potrebno za procjenu vođenja financijske evidencije organizacije i davanje povoljnog mišljenja koje potvrđuje točnost računovodstva. .