U računovodstvu i bankarstvu, negotovinska stavka može imati dva različita značenja. Bankari ga koriste za raspravu o prenosivim instrumentima koji još nisu uplaćeni na račune klijenata, dok računovođe deklariraju negotovinske stavke na izvještajima kako bi pružili informacije o dobiti i gubicima. Namjerano značenje obično je jasno iz konteksta u kojem se koristi; na računovodstvenoj deklaraciji, na primjer, negotovinska stavka je nešto poput vrijednosti vrijednosti imovine, a ne ček koji još nije izmiren.
Banke rutinski obrađuju prenosive instrumente kao što su čekovi u ime svojih klijenata. Kada se ček položi, on se u početku smatra negotovinskom stavkom. Iako je prisutan na korisničkom računu i može se dodati saldu, još nije izbrisan; gotovine zapravo nema i neće biti dok banka ne završi obradu. To može potrajati nekoliko radnih dana, ovisno o veličini čeka i mjestu ispisa.
Klijenti mogu tražiti od banaka podatke o bezgotovinskim stavkama na njihovim računima kako bi se uvjerili da se obrađuju i kako bi dobili informacije o raspoloživim sredstvima. Banke obično zadržavaju dio ili sva sredstva sve dok se ne uvjere da je ček poništen, kako bi izbjegle prekoračenje. Ako negotovinskom artiklu treba neuobičajeno dugo vremena da se očisti, to može biti znak problema, poput neispravne dokumentacije, sumnje na prijevaru ili drugih problema. Osoblje u banci trebalo bi biti u mogućnosti pružiti informacije o kašnjenju kako bi pomoglo klijentu da riješi situaciju.
Za računovođe je neophodna metoda za točno deklariranje aprecijacije, amortizacije i drugih beneficija. Ovi se čimbenici ne mogu izravno deklarirati kao gotovinske zarade jer ne rezultiraju neto tijekom novca, pa su obuhvaćeni kao nenovčane stavke u računovodstvenim izvještajima. To može zahtijevati određenu praksu prosuđivanja od strane računovođe. Na primjer, procjenjuje se vrijednost imovine kao što je nekretnina i može biti precijenjena kako bi financije tvrtke izgledale bolje nego što jesu.
Ljudi koji pregledavaju izjavu mogu identificirati negotovinsku stavku i mogu pronaći informacije o tome kako je izračunata njezina vrijednost. To im pomaže da utvrde valjanost informacija kako bi mogli odlučiti kako ih žele koristiti. Investitori, na primjer, mogu biti zabrinuti zbog tvrtke za koju se čini da napuhava aprecijaciju imovine, jer bi to mogao biti pokazatelj da pokušava prikriti gubitke negdje drugdje.