Neigong — također poznat kao nei kung, neigung ili nae gong — potječe iz Kine i odnosi se na skup disanja, meditativnih i duhovnih vježbi koje imaju za cilj promicanje mirnoće, opuštanja i svjesnog pokreta. Ova praksa je usmjerena na povezivanje daha s pokretom, razvijanje svijesti o kretanju tijela i potpuno oslobađanje svih napetosti u tijelu. Iako postoje sličnosti između pokreta neigonga i qigonga, glavna razlika je u tome što se qigong fokusira na energetski rad ili kultivaciju qija, dok se neigong smatra unutarnjom praksom koja se usredotočuje na elastičnost tijela.
Uobičajeni oblik neigonga je “motanje svile”, što se odnosi na niz spiralnih pokreta koji namjeravaju oponašati proces pauka koji vrti mrežu. Ove vježbe koriste mješavinu pomicanja težine u nogama s uvijanjem tijela koje potječe od torza i proteže se prema van do ruku. Početna točka ovih pokreta u donjem dijelu torza također se naziva dantian, energetska točka koja se nalazi u donjem dijelu trbuha između rebara i dijafragme. Dantian se može slobodno prevesti kao “polje eliksira”, a za njega se kaže da predstavlja rezervoar unutarnje snage koji pruža mentalnu i fizičku ravnotežu i stabilnost.
Iako se neigong temelji na opuštanju i suptilnom kretanju, stjecanje fluidnosti s tim pokretima može postati moćna borilačka vještina, a određene tehnike neigong disanja i fokusiranja često se podučavaju u školama borilačkih vještina baguzahang i xingyiquan. Glavna borilačka prednost ove prakse je smanjenje vremena kašnjenja, odnosno vremena koje protekne između svjesne volje za kretanjem i stvarnog kretanja tijela. Vjeruje se da napredni vježbači imaju znatno smanjeno vrijeme kašnjenja, što povećava njihovu sposobnost zadavanja ili izbjegavanja udaraca, omogućuje im da mijenjaju svoje borbene tehnike brže od protivnika i daje im mogućnost da izdaju veliku snagu iz malih pokreta.
Neigong se ponekad uspoređuje s indijskim sustavom joge jer se vjeruje da oba sustava djeluju i na tijelo i na unutarnji duh, te proizvode slične prednosti. Fizički, neigong povećava pokretljivost zglobova i promiče pravilno poravnanje, a kaže se da pokreti uvijanja uobičajeni za vježbe detoksifikuju organe. Mentalno, smatra se da koncentracija i samosvijest potrebne u ovoj praksi rezultiraju dubokom svjesnošću tjelesnih funkcija, a dugogodišnji praktičari tvrde da su svjesni cirkulacije krvi, peristaltike i suptilnih pokreta mišića, te poboljšanja mira i unutarnjeg sklada.