Osobnosti likova u romanima, prozi ili bilo kojem drugom književnom djelu predstavljene su publici bilo neizravnom ili izravnom karakterizacijom. Izravnom karakterizacijom autor čitatelju govori o tim karakterističnim osobinama. Nasuprot tome, neizravna karakterizacija čitatelju pokazuje te karakteristike. Ovaj oblik karakterizacije općenito se postiže kombinacijom govora, misli, učinaka, radnji i pogleda, poznatu kao KRADA metoda.
Prva metoda neizravne karakterizacije je korištenje govora na način koji adekvatno predstavlja karakter i otkriva određene kvalitete pojedinca. Kroz dijalog čitatelju se otkrivaju osobine i osobnost likova. Ovaj govor može govoriti pojedini lik, otkrivajući određene karakteristike o sebi, ili može biti dijalog koji govori drugi lik o pojedincu.
Ovaj oblik karakterizacije također zahtijeva da autor kroz razmišljanja likova prenese određenu osobnost i karakteristične crte. Mnogi romani i druga književna djela čitatelju otkrivaju privatne osjećaje i misli lika. Na primjer, umjesto da jednostavno kaže: “Adam se osjećao tužan”, što bi bio primjer izravne karakterizacije, autor bi čitatelju mogao prenijeti Adamovu tugu otkrivanjem privatnih misli lika. Kroz neizravno izražavanje misli i osjećaja, čitatelji bi mogli razviti bolje razumijevanje i bliži odnos s likom.
Treća metoda je pokazati učinak koji lik ima na druge pojedince. To se općenito postiže otkrivanjem misli i postupaka drugih likova u odnosu na pojedinca. Autor mora pokazati kako se drugi likovi osjećaju prema pojedincu, kao i kako su u interakciji s likom. Ova metoda je možda jedna od najzahtjevnijih za postizanje jer je donekle dvostruka karakterizacija, što znači da autor mora pokazati reakcije drugih likova kako bi otkrio učinak i neizravnu karakterizaciju pojedinca.
Posljednje dvije metode postižu se otkrivanjem postupaka i izgleda lika. Umjesto da publici jednostavno kaže kakve su akcije lika, autor radnje pokazuje otkrivajući ponašanje pojedinca. Na primjer, ako je Adam uzbuđen, autor to pokazuje otkrivajući Adamove postupke umjesto da kaže: “Adam je bio uzbuđen.” Na isti način, fizičke karakteristike lika čitatelju se otkrivaju neizravnim metodama, kao što je izgovaranje: “Adamove bistre plave oči blistale su od iščekivanja.”