Nekonjugirani bilirubin je nerafinirani ili sirovi bilirubin prisutan u tijelu. Ponekad se naziva slobodni bilirubin ili neizravni bilirubin, to je otpadni proizvod koji je rezultat procesa koji se koristi za razgradnju starih crvenih krvnih stanica. Nekonjugirani bilirubin može biti opasan ako ga tijelo ne može obraditi i izlučiti.
Bilirubin nastaje tijekom hemolize — procesa u kojem tijelo prirodno razgrađuje neke crvene krvne stanice koje će biti zamijenjene novima. Nakon stvaranja, nekonjugirani bilirubin se veže za protein u krvi koji se zove albumin kako bi putovao do jetre. U ovoj fazi bilirubin se ne može otopiti u vodi. Nekonjugirani ili slobodni bilirubin mora proći proces koji se zove konjugacija prije nego što ga se tijelo može riješiti.
Proces konjugacije pretvara nekonjugirani bilirubin u pigment topiv u vodi. U ovom trenutku postaje komponenta žuči – esencijalne probavne tekućine – dajući žuči žućkastu boju. Pohranjuje se u žučnom mjehuru i koristi se za pomoć pri probavi hrane. To omogućuje da se bilirubin neškodljivo izluči iz tijela tijekom probavnog procesa.
Ponekad, međutim, nekonjugirani bilirubin može postati problematičan za tijelo. Određeni lijekovi imaju tendenciju suzbijanja sposobnosti jetre da konjugira bilirubin. To može omogućiti nakupljanje bilirubina u krvi. Postoje neke bolesti koje također mogu uzrokovati nakupljanje bilirubina, uključujući poremećaje jetre i krvi te začepljenja žučnih kanala. Simptomi nakupljanja nekonjugiranog bilirubina u krvi uključuju mučninu, povraćanje i umor. Također ponekad može uzrokovati žutilo bjeloočnica ili kože, što se naziva žutica.
Laboratorijski testovi općenito su potrebni kako bi se utvrdilo ima li pacijent visoke razine nekonjugiranog bilirubina. Same analize urina obično nisu dovoljne pretrage za ovu svrhu jer urin obično sadrži malu količinu konjugiranog bilirubina. Kao rezultat toga, bilirubin testovi se provode uzimanjem i testiranjem uzorka krvi.
Liječnici ponekad koriste test koji se zove “van den Bergh reakcijski test” za utvrđivanje razine bilirubina. Za izvođenje ovog testa potrebno je uzeti malu količinu krvi. Crvene krvne stanice se odvajaju od tekućine krvi, poznate kao serum, a serum se zatim razrjeđuje. Uvođenjem kemikalije u razrijeđeni serum i praćenjem reakcije, zdravstveni djelatnik može procijeniti sadrži li krv normalne ili visoke razine bilirubina.