Nekrofobija je neodoljiv strah od mrtvih stvari ili stvari povezanih sa smrću. Oni s ovim stanjem često doživljavaju intenzivnu tjeskobu i strah, kao i fizičke simptome poput znojenja, drhtanja i mučnine kada su izloženi nečemu što je povezano sa smrću, kao što je leš, groblje ili pogrebno poduzeće. Ne postoji jedan specifičan uzrok nekrofobije, ali je moguće smanjiti simptome liječenjem.
Simptomi
Kao i sve fobije, nekrofobija je iracionalan strah. Razlikuje se od obične brige oko smrti ili tjeskobnih čuda o tome što se događa kada osoba umre; nego je to strah ili tjeskoba do te mjere da postaje iscrpljujuća i utječe na svakodnevni život osobe. Osoba s ovim stanjem može se bojati da posvuda ima leševa ili da će pronaći mrtvo tijelo. On ili ona mogu patiti od napada panike kada su izloženi stvarima koje ga podsjećaju na smrt, poput crkve, nadgrobnog spomenika ili mrtvog tijela životinje. Simptomi napada panike uključuju suha usta, ubrzan rad srca, otežano disanje i obilno znojenje. Nesanica je još jedan čest simptom, jer osoba ne može izbaciti misli o smrti iz svog uma.
Nekrofobični ljudi mogu razviti mnoge druge strahove, kao što je strah od napuštanja svoje kuće jer se vani čini vjerojatnijim susret s mrtvim stvarima, strah od nasilnog napada ili seksualnog napada, ili strah od visine ili boravka u zatvorenim prostorima. Oni s ovim stanjem često imaju problema s posjećivanjem događaja poput pogreba i mogu razviti ozbiljne simptome tjeskobe u ovakvim situacijama. Postoji i niz okidača; neki nekrofobi mogu osjećati tjeskobu samo kada su u blizini groblja, dok se drugi mogu osjećati izrazito pod stresom kada gledaju horore.
Uzroci
Ne postoji jedan specifičan uzrok nekrofobije, ali neki ljudi je razviju nakon što su vidjeli da netko ili nešto umire, ili nakon što su u djetinjstvu prisustvovali traumatičnom pogrebu. Neočekivana ili prisilna izloženost ljudskom lešu ili mrtvoj životinji može uzrokovati ovu fobiju kod nekih ljudi. Između prošlih iskustava i razvoja ovog straha može postojati izravan uzrok, a roditelji bi to trebali uzeti u obzir kada moraju pomoći djetetu da se oporavi od smrti voljene osobe. Prisiljavanje djeteta da prisustvuje pogrebu otvorenog lijesa, na primjer, možda nije dobra ideja, iako to neće uvijek uzrokovati da osoba razvije nekrofobiju.
Neki ljudi vjeruju da je strah od smrti i umiranja postao mnogo pretjeraniji u modernom svijetu jer je većina ljudi eliminirala prirodnu prisutnost smrti u svojim životima. U prošlosti su ljudi često umirali kod kuće, a tijela je obitelj pripremala za pokop; lijes bi mogao stajati u kući nekoliko dana dok su ljudi dolazili odati počast. U moderno doba to se događa rjeđe, a većina ljudi u zapadnim društvima umire u bolnici, učinkovito uklanjajući smrt iz svakodnevnog života.
liječenje
Budući da ne postoji jedan uzrok nekrofobije, ne postoji niti jedan tretman za sve. Terapeuti mogu koristiti brojne tehnike kako bi pomogli osobi prevladati aspekte ove fobije koji je sprječavaju da živi normalnim životom. Terapija desenzibilizacije djeluje tako da se pacijent postupno izlaže onim stvarima kojih se boji, u nadi da će one izgledati manje zastrašujuće. Kognitivna bihevioralna terapija također se može koristiti kako bi se pomoglo osobi kontrolirati svoje misli i drugačije gledati na stvari koje izazivaju strah. Psihijatri mogu prepisati lijekove protiv anksioznosti ili antidepresive, koji mogu pomoći u smanjenju simptoma panike.
Nekrofobija i tanatofobija
Ovo stanje se često miješa s tanatofobijom, što je strah od same smrti. Ova se dva pojma ponekad koriste naizmjenično, osobito zato što dijele mnoge iste uzroke i pokretače. Tanatofobija nije isto što i opća tjeskoba oko smrti ili “egzistencijalna tjeskoba”, što je strah ili strah bez specifičnog uzroka; to je specifičan, iracionalan strah u kojem pacijent postaje opsjednut idejom svoje smrti do točke u kojoj više ne može normalno funkcionirati u životu. Ljudi koji pate od tanatofobije mogu doživjeti i nekrofobiju, a simptomi i liječenje često su vrlo slični.