Nekrotični enterokolitis je gastrointestinalna bolest koja se obično nalazi u nedonoščadi. Uključuje upalu i infekciju u crijevima, uzrokujući smrt tkiva. Uzrok nekrotičnog enterokolitisa je nepoznat, ali jedna teorija sugerira da nedonoščad pate od oslabljenog crijevnog tkiva uzrokovanog nedostatkom krvi ili kisika. Kada se novorođenčetu uvede hranjenje, protok hrane može omogućiti bakterijama koje se nalaze u crijevima da napadnu crijevno tkivo. Prijevremeno rođena dojenčad koja se hrani adaptiranim mlijekom izložena je većem riziku od razvoja nekrotskog enterokolitisa.
Nekrotični enterokolitis se najčešće javlja nakon početka hranjenja mlijekom. Simptomi se mogu razlikovati od dojenčeta do dojenčeta, ali obično uključuju netoleranciju na hranjenje, krvavu stolicu, oticanje trbuha i crvenilo. Manje suptilni simptomi mogu uključivati proljev, apneju pri disanju, letargiju i fluktuacije tjelesne temperature. Teški slučajevi nekrotičnog enterokolitisa mogu biti opasni po život kada bakterija procuri u abdomen kroz otvor koji se razvije u crijevu. Ovo stanje je poznato kao peritonitis.
Nekrotični enterokolitis često se dijagnosticira rendgenskim pregledom crijeva. Kirurški se zahvat može izvesti kako bi se utvrdilo postoji li rupa u crijevu. Ovaj postupak uključuje uvođenje igle u trbušnu šupljinu i povlačenje tekućine.
Nakon utvrđivanja prisutnosti nekrotičnog enterokolitisa, većina dojenčadi može se liječiti medicinski bez operacije. Liječenje uključuje intravenozno hranjenje i davanje antibiotika za liječenje infekcije. Često se cijev umetne kroz nosne prolaze u želudac kako bi se uklonila tekućina i zrak iz crijeva. Uzimaju se uzorci krvi za testiranje prisutnosti bakterija, a stolica dojenčadi pomno se prati na prisutnost krvi. Ako dojenče doživi apneju pri disanju, kisik se obično daje s ventilatorom kako bi se djetetu pomoglo disati.
Većina dojenčadi koja boluju od nekrotskog enterokolitisa oporavit će se nakon punog antibiotika i intravenskog hranjenja. Ako je dojenče patilo od crijevnih suza ili se ne oporavi nakon liječenja antibioticima, često se radi kirurški zahvat. Tijekom operacije uklanja se dio bolesnog crijeva.
Jedna od komplikacija prilikom operacije može biti malapsorpcija. Malapsorpcija se javlja kada crijeva ne mogu normalno apsorbirati hranjive tvari i često se naziva sindrom kratkog crijeva. Liječenje malapsorpcije može uključivati intravensko hranjenje, transplantaciju tankog crijeva i kirurško produljenje crijeva.