Što je nematerijalna osobna imovina?

Nematerijalna osobna imovina je vrsta imovine koja nema fizičke dimenzije i kao takva se ne može vidjeti. Iako se nematerijalno vlasništvo ne može vidjeti, ono ima neku vrstu vrijednosti, što ga svrstava u vlasništvo. Ponekad je vrijednost nematerijalne imovine vezana uz vlasnika nekretnine, uspostavljajući vezu između vlasnika i nematerijalne imovine.

Primjer nematerijalne osobne imovine koja je intrinzično povezana s vlasnikom imovine je nešto poput dobre reputacije ili dobre volje kojom pojedinac ili organizacija zapovijeda. Na primjer, ako liječnik uživa puno dobre volje među članovima zajednice kao vrlo predan i pažljiv kirurg, bilo koja vrsta klevetničke radnje mogla bi imati strašne posljedice za tu osobu, kako na osobnoj tako i na profesionalnoj razini. Pod pretpostavkom da pacijent podnese nezasluženu tužbu protiv kirurga jer je tijekom operacije ostavio kiruršku oštricu unutar njegovog ili njezinog trbuha, takva tužba može uništiti ugled i dobru volju koju liječnik ima u zajednici. Ovaj napad na nematerijalnu osobnu imovinu liječnika također može dovesti do velikih profesionalnih i ekonomskih gubitaka.

Nematerijalna osobna imovina također može uključivati ​​aspekte poput dobre volje koju organizacija uživa među svojim potrošačima i zajednicom domaćinima. Pod pretpostavkom da je tvrtka jako naporno radila na predstavljanju korporativnog imidža u kojem se okoliš tretira s najvećim poštovanjem, svaka radnja koja narušava ovaj imidž jednaka je pravno prihvatljivom napadu na nematerijalnu imovinu tvrtke u obliku njezine reputacije i dobre volje. Na primjer, ako je netko vandalizirao okolinu i za to okrivio tvrtku, onda bi se to smatralo pokušajem uništavanja nematerijalne osobne imovine tvrtke.

Druga vrsta nematerijalne osobne imovine je autorsko pravo na književno djelo. Autorsko pravo se ne može vidjeti niti osjetiti, ali je i dalje prema zakonu priznato kao nematerijalno osobno vlasništvo vlasnika. Ta je imovina zaštićena zakonom na isti način kao i fizička imovina poput kuća i automobila. Zaštitni znak je također prema zakonu priznat kao nematerijalno osobno vlasništvo organizacije ili pojedinca s kojim je povezan. Takva se imovina klasificira kao nematerijalna jer nije fizička imovina koja se može osjetiti na isti način kao strojevi i zgrade tvrtke.