Nenamjerni delikt je građanska nepravda uzrokovana nesrećom, a ne namjernom zlobom. Primjerice, ako netko ostavi koru banane na pločniku, a prolaznik se oklizne i slomi nogu, radi se o nenamjernom deliktu; bananožder nije imao namjeru ozlijediti prolaznika, ali je ipak došlo do ozljede. Nepažnja ove prirode najčešći je primjer nenamjernog delikta, a može postati temelj sudskog spora za traženje naknade.
U slučajevima nemara tužitelj mora dokazati da je tuženik počinio nenamjerni delikt i dužan je platiti posljedice. Četiri zasebna kriterija moraju biti zadovoljena da bi sud presudio u korist tužitelja. Prvi je da je u toj situaciji postojala dužnost opreza; tuženik je bio dužan poduzeti određeni oprez u korist tužitelja, kao što je ne udaranje bejzbol lopte u smjeru tužiteljeve kuće.
Neke situacije uključuju povećanu dužnost brige. Profesionalci poput liječnika, odvjetnika i računovođa moraju biti oprezniji od prosječne osobe zbog svojih kvalifikacija; oni obično izazivaju veći stupanj povjerenja klijenata. Isto tako, domaćini se mogu držati viših standarda za posluživanje alkohola, poznati rizik, a proizvođači mogu biti podvrgnuti višim standardima prema zakonu o odgovornosti za proizvode.
Nakon što dokaže dužnost brige, tužitelj mora biti u mogućnosti dokazati da je tuženik u istoj situaciji postupio onako kako je razumna osoba postupila. Liječnik koji ne naruči uobičajeni test, na primjer, mogao bi kršiti standarde uobičajene prakse i stoga bi mogao biti odgovoran za nenamjerni prekršaj prema ovom standardu. “Razumna osoba” trebala bi biti netko na sličnoj poziciji s prosječnom razinom znanja.
Tuženikove radnje su također morale izravno prouzročiti nenamjerni delikt. Na primjer, ako stablo spusti granu na nečiji automobil, to je jasan uzročno-posljedični odnos. Nadalje, tužitelj mora biti u mogućnosti dokazati da je incident rezultirao materijalnom štetom, što može uključivati uništenje imovine, ozljede ili emocionalne štete. Kora od banane na pločniku nije sama po sebi nenamjeran prekršaj, na primjer; mora zapravo nekome nanijeti štetu ako želi biti razlog za sudski spor.
Naknada u takvim slučajevima može uvelike varirati, ovisno o prirodi štete. Sudovima se može izričito zabraniti procjenjivati štetu u odnosu na stvarnu prouzročenu štetu, iako se u nekim slučajevima tuženik može posebno kazniti novčano ili kažnjen. Na primjer, u tužbi za nesavjesno liječenje, liječnik će možda morati platiti odštetu, a profesionalna organizacija ga može suspendirati iz prakse.