Neodim je metalni kemijski element klasificiran u skupinu rijetkih zemalja periodnog sustava. Unatoč “rijetkosti” u svojoj elementarnoj skupini, neodim je zapravo relativno bogat u Zemljinoj kori, obično u spojevima koji tvore različite minerale. Može se naći i u nekim mješovitim metalnim rudama koje se prerađuju na različite načine kako bi se dobili odvojeni metalni proizvodi. Potrošačima je vjerojatno najpoznatiji neodim u obliku iznimno snažnih magneta izrađenih od neodimijske legure.
Po izgledu, element je srebrnaste boje, izuzetno svijetle. Međutim, brzo oksidira, pa ga je potrebno čuvati u mineralnom ulju ili drugim neutralnim uvjetima kako bi se zadržala briljantna, sjajna boja. Neodim također ima niz soli i izotopa koji se koriste u raznim industrijskim primjenama; izgled ovih izvedenica elementa varira. Na periodnom sustavu element je identificiran simbolom Nd, a ima atomski broj 60. Rijetko se pojavljuje u čistom obliku u prirodi, zbog svoje reaktivnosti sa zrakom.
Barunu Carlu Aueru von Welsbachu obično se pripisuje zasluga za otkriće ovog elementa, 1885. On je provodio studije na materijalu poznatom kao didim koji je otkrio Carl Mosander 1841., i na kraju je koristio tehniku frakcijske destilacije za ekstrakciju neodim iz ovog spoja. Mosander je vjerovao da je njegovo otkriće novi element, pa ga je nazvao po grčkom didymos, za “blizanac”, što se odnosi na njegovu blisku sličnost s lantanom. Welsbach je svoje otkriće nazvao “novim blizancem” nakon što je shvatio da didim zapravo nije čisti element.
Čisti oblik nije izoliran sve do 1925., a bilo je potrebno još nekoliko godina da se razvije pristupačna tehnika za njegovo vađenje. Osim što se koristi u magnetima, element se koristi u optičkim materijalima, bojama stakla, glazurama za keramiku i raznim metalnim legurama. Neodim je uobičajena komponenta misch metala, metalne legure koja se koristi u stvarima kao što su kremeni za upaljače. Ovi spojevi se ponekad daju i kao intravenski antikoagulansi.
Poput ostalih rijetkih zemnih metala, vjeruje se da je ovaj element niske do blage toksičnosti. Prašina od metala sigurno može iritirati sluznice poput onih u ustima, nosu, očima i plućima. Također treba paziti na pare neodima i pare koje nastaju prilikom obrade metala, a ljudi bi možda željeli izbjeći njegovo gutanje, ako je moguće.