Razvijena u kasnom 19. stoljeću, neoklasična ekonomija je pristup ekonomiji koji se usredotočuje na ponudu i potražnju. Za razliku od prijašnjih teorija, neoklasična ekonomija vidi ekonomiju kao studiju o raspodjeli resursa među konkurentskim namjenama ili ciljevima. Razlikuje se od ostalih ekonomskih filozofija po temeljnim pretpostavkama koje postavlja o ekonomiji i ekonomskom ponašanju. Škola neoklasične ekonomije pretpostavlja da pojedinci donose racionalne odluke među konkurentskim rezultatima, da tvrtke nastoje maksimizirati profit dok pojedinci maksimiziraju zadovoljstvo ili sreću, te da pojedinci djeluju neovisno i posjeduju potpune, relevantne informacije. Zajedno, teorije koje se temelje na ovim pretpostavkama objašnjavaju alokaciju oskudnih resursa među konkurentskim ciljevima i obuhvaćaju neoklasičnu ekonomiju.
Neoklasični ekonomisti koriste vrijednost i cijenu da objasne djelovanje ponude i potražnje. U neoklasičnom pogledu, pojedinci imaju neograničene želje koje se sudaraju s oskudicom. Odluke koje pojedinci i poduzeća moraju donijeti dok nastoje maksimizirati ili zadovoljstvo ili profit, razrađuju se na tržištu djelovanjem ponude i potražnje za dodjelu vrijednosti. U neoklasičnoj ekonomiji vrijednost dobra je zadovoljstvo koje donosi pojedincu. Cijena je mehanizam koji određuje kako i hoće li se pomiriti sukobljene želje tvrtki i pojedinaca.
Na primjer, pojedinac bi mogao htjeti kupiti automobil po određenoj cijeni. Drugi bi također mogli htjeti kupiti isti automobil po istoj cijeni. Bez obzira na to, proizvođači možda neće ili neće moći proizvesti onoliko automobila koliko potrošači žele po toj cijeni. Frustracija potrošača počinje dizati cijenu automobila sve dok se neki potencijalni kupci ne eliminiraju s tržišta odlučujući da zadovoljstvo koje bi dobili posjedovanjem automobila po višoj cijeni ne opravdava trošak za njih. Vrijednost automobila za kupca opada kako se cijena mijenja. Eliminacijom kupaca promjenama cijene i vrijednosti usklađuju se potražnja i ponuda.
Od svog nastanka kao nasljednika teorije klasične ekonomije iz 18. stoljeća, neoklasična ekonomija je imala dubok utjecaj na ekonomsku misao. Njegov naglasak na matematici i modelima kao osnovi ekonomske teorije bio je temeljni za formiranje modernih ekonomija. Danas, velik dio onoga što se predaje na fakultetskim kolegijima o mikroekonomiji i makroekonomiji proizlazi iz neoklasične ekonomske analize. Neoklasična ekonomija je postala najšire podučavana teorija ekonomije.