Neopravdane teškoće je pravni izraz koji se koristi u stečaju kako bi se odredilo hoće li studentski zajam i neke druge vrste dugova biti oproštene. Također se koristi u parnicama protiv diskriminacije kako bi se utvrdilo hoće li poslodavac biti obvezan osigurati poseban smještaj za zaposlenika. Neopravdane poteškoće u biti znače da je teret tužbe – otplate kredita ili smještaj – toliki da sud neće zahtijevati podnošenje tužbe.
Dug za studentski zajam i porezni dug dobivaju povoljnu zaštitu prema zakonima Sjedinjenih Država. Prema zakonu, dug studentskog zajma i dug IRS-a općenito se ne mogu oprostiti, čak ni u stečaju, kao što to mogu drugi dugi ili vrste duga po kreditnim karticama. U suštini, to znači da osoba ne može pobjeći od svog duga za studentski zajam i od njega će se tražiti da plati, a ponekad i da mu se plaća zabrana.
Jedina iznimka od ovog pravila u vezi s oprostom studentskog kredita u stečaju događa se kada dođe do nepotrebnih poteškoća. Neopravdane poteškoće znači da su poteškoće uzrokovane vraćanjem studentskih kredita daleko veće od poteškoća koje bi se dogodile normalnoj osobi. Općenito, da bi ispunio ovaj standard i bio oslobođen obveze vraćanja studentskog kredita ili poreznog duga, dužnik mora dokazati da neće biti u potpunosti u stanju održati čak ni minimalni životni standard ako bude prisiljen vratiti dug. Također mora dokazati da se njegova situacija vjerojatno neće poboljšati u skorije vrijeme i da će mu otplata duga i dalje predstavljati neprikladan ili nepremostiv teret veći dio njegovog života.
Sudac u stečajnom postupku će od slučaja do slučaja odlučiti hoće li teret prouzročiti takve teškoće dužniku. Standard je vrlo teško dostići. Moguće je, međutim, osobito u slučajevima kada je osoba postala potpuni ili trajni invalid i samim time nesposobna za rad za otplatu duga.
U zakonima o građanskim pravima, neopravdane teškoće također postoje kao pravni koncept. Poslodavci su dužni osigurati razumnu prilagodbu zaposlenicima s invaliditetom prema Zakonu o Amerikancima s invaliditetom. Smještaj je također potreban za pravo vjerskih djelatnika na poštivanje svojih vjerskih uvjerenja prema Glavi VII Zakona o građanskim pravima iz 1964. Iako su poslodavci dužni osigurati te izmjene zaštićenim zaposlenicima, nisu dužni to učiniti ako bi to stvorilo nepotrebnu poteškoću ili teret. Od slučaja do slučaja sudac ili porota također odlučuje o tome jesu li teret ili teškoća dovoljni da otklone obvezu poslodavca.