Što je neposlušnost?

Neposlušnost je odbijanje izvršenja zapovijedi nadređenog. Iako se ovaj koncept često povezuje s vojskom, gdje mogu postojati stroge kazne za odbijanje poštivanja zapovijedi jer ugrožava hijerarhijsku strukturu, može se pojaviti i na radnom mjestu. Prema zakonu o radu, moguće je otpustiti zaposlenike koji uporno odbijaju učiniti ono što im se kaže.

Postoji nekoliko karakteristika koje moraju biti prisutne prije nego što se situacija može smatrati neposlušnošću. Prvi je da naredba jasno mora biti naredba, u obliku usmene ili pisane izjave koja uključuje neke varijacije fraze “ovo je naredba”. Netko tko kaže “bilo bi lijepo da je netko pripremio ovo izvješće” ne izdaje naredbu; netko tko kaže “Mrs. Jones, naređujem ti da pripremiš ovo izvješće” daje jasan nalog.

Osim toga, nalog mora biti ispravan i ne smije kršiti ugovor zaposlenika ili zakon. Ako naredba nije ispravna, nema obveze da se izvrši.

U neposrednoj neposlušnosti, zaposlenik usmeno odbija izvršiti naredbu ili jasno daje do znanja da naredba neće biti izvršena. Neizravna neposlušnost podrazumijeva neizvršavanje naredbe, bez izričitog navođenja da naredba neće biti ispunjena. Ponekad ljudi odbijaju narudžbu jer misle da je neetično ili nezakonito. Ako se kasnije pokaže da to nije slučaj, mogu biti kažnjeni zbog nepoštivanja.

Prije nego se netko može otpustiti zbog ovakvog ponašanja, poslodavac mora dokumentirati prošlost, s usmenim i pisanim upozorenjima o nepoštivanju naredbi i posljedicama. Te se informacije kasnije mogu upotrijebiti za dokazivanje da je zaposlenik bio svjestan činjenice da se ono što je radio smatra neposlušnošću, te da je zaposlenik upozoren na rizik otkaza ako se takvo ponašanje nastavi.

Na radnom mjestu radnje kao što je zviždanje nisu neposlušnost. Zviždači su ljudi koji vjeruju da se događa nesigurna ili nepromišljena situacija i govore o tome, bilo anonimno ili javno. Oni su zaštićeni zakonom jer štite sigurnost na radnom mjestu. Isto tako, ljudima kao što su sindikalni upravitelji dopušteno je dovoditi u pitanje valjanost naloga u svojoj ulozi sindikalnog predstavnika, jer su ravnopravni s upravom kada se zalažu za zaposlenike.