Pristup nepredviđenim situacijama oblik je poslovnog upravljanja u kojem menadžer ne slijedi niti jednu školu mišljenja. Umjesto toga, on ili ona dopušta situaciji da diktira menadžerske izbore. Pristup kontingentnosti može kombinirati elemente iz tri glavne tradicionalne škole mišljenja menadžmenta. To su klasične, bihevioralne i znanstvene škole menadžmenta.
Nepredviđeni pristup menadžmentu ne bi se trebao pogrešno shvatiti kao način izbjegavanja korištenja ili znanja tradicionalnih škola menadžmenta. Menadžeri koji koriste nepredviđeni pristup moraju proučiti sve tri škole mišljenja kako bi učinkovito upotrijebili njihove elemente kako bi odgovorili na situacije kada se pojave. Drugi, noviji pomaci u upravljanju također se mogu integrirati u pristup nepredviđenim situacijama.
U 19. i početkom 20. stoljeća evoluirala je klasična škola menadžmenta. Ova škola obuhvaća dva područja mišljenja: znanstveni menadžment, koji se ne smije miješati sa školom znanosti o menadžmentu koja se razvila kasnije, i administrativnu teoriju. Znanstveni menadžment fokusiran je na produktivnost svakog radnika. Naglasio je specijalizaciju posla, odabir radnika te obuku i standardizirane plaće. U međuvremenu se administrativna teorija bavila organizacijom u cjelini, naglašavajući autoritet, disciplinu i jedinstvo misli i misije.
Škola mišljenja je prepoznala da radnici nisu samo automati, već ljudi koji imaju misli, osjećaje i potrebe. Ova škola je izjavila da način na koji se tretiraju ljudi utječe na učinak. Svjesnost potreba zaposlenika i nagrađivanje zaposlenika za dobro obavljen posao bili su sastavni dio ove škole mišljenja. Pretpostavlja se da će ljudi voljnije biti pod pritiskom svojih kolega radnika nego poticajima ili kaznama uprave.
Konačno, znanost o upravljanju evoluirala je tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. Ova škola menadžmenta primijenila je znanstvenu metodu na probleme s kojima se menadžeri suočavaju na radnom mjestu. Naglasio je učinkovitost i koristio matematičke modele za pronalaženje rješenja za uobičajene probleme.
Svaka od ovih klasičnih škola pretpostavlja da je moguće pronaći najbolji način upravljanja bilo kojim i svim vrstama poslovanja. Pristup kontingentnosti odbacuje ovu ideju. Prihvaća da sveukupna učinkovitost stila upravljanja ne ovisi o slijeđenju određene škole mišljenja, već o tome koliko dobro odabrana radnja odgovara situaciji. Prilikom odabira radnje, menadžer može uzeti u obzir potrebe tvrtke, želje klijenata te sposobnosti i temperament zaposlenika.