Nerazriješena tuga odnosi se na produženi proces tugovanja za osobom, situacijom ili odnosom koji je nestao. Iako mnogi ljudi doživljavaju tugu zbog ozbiljnog gubitka, proces se može produžiti i pogoršati ako se pojave neriješeni problemi, osjećaji ili druge komplikacije. Ljudi koji proživljavaju nerazriješenu tugu možda nisu bili u mogućnosti otkriti važne osjećaje ili otkrića u vezi sa situacijom, ili možda nisu mogli nastaviti dalje zbog dvosmislenih pitanja vezanih uz nestanak ili vjerojatnu smrt.
Tugovanje je normalan proces koji ljudi doživljavaju na različite načine. Ne samo da je smrt voljene osobe ili gubitak važne veze vrlo tužno iskustvo, to uzrokuje promjenu perspektive ožalošćene osobe, koja se sada mora naučiti nositi s drugačijim svijetom. Ovaj proces može biti težak i pridonijeti mnogim povezanim problemima, uključujući depresiju ili zlouporabu supstanci. Općenito, međutim, ožalošćena osoba će se s vremenom prilagoditi i naučiti se kretati u novom svijetu, a s vremenom će se možda moći osjećati riješeno u vezi sa situacijom, čak i ako tuga nikada ne nestane u potpunosti.
Jedna od najčešćih situacija koja uzrokuje neriješenu tugu je kada ožalošćena osoba i osoba koja je umrla ili napustila kontakt nije riješila emocionalne probleme. Tajne, nedovršene rasprave i nesporazumi koji nikada nisu razriješeni mogu dovesti do dugotrajnog tugovanja. Uobičajeni teret tuge može se proširiti krivnjom i spoznajom da stvari nisu bile riješene prije smrti ili odlaska važne osobe.
Smrt djece ili mladih može izazvati nerazriješenu tugu kod bliskih prijatelja i rodbine. Dio ove komplikacije proizlazi iz činjenice da roditelji i prijatelji imaju nade, snove i planove za mladu osobu i njezinu budućnost, koji se sada nikada neće ostvariti. Kao i kod mnogih neriješenih situacija tugovanja, ljudi mogu smatrati da je objektivno pogrešno da osoba umire s toliko neispunjenih stvari i budućnošću punom obećanja. Roditelji također mogu upasti u neriješene obrasce tugovanja zbog uvjerenja, pogrešnog ili drugog, da nisu izvršili svoju ulogu zaštitnika i da su iznevjerili mrtvo dijete.
Kada osoba nestane, bude oteta ili se vodi kao nestala u vojnoj akciji, može doći do nerazriješene tuge zbog nedostatka pravog znanja. Ideja da bi voljena osoba još uvijek mogla biti vani, živa i u potrebi, može mnoge ožalošćene ljude mučiti u sve dublju spiralu boli i krivnje. Osim toga, neke psihološke studije pokazuju da ljudi bolje prihvaćaju smrt kada im se predoče fizički dokazi smrti; može biti važan dio početka procesa zatvaranja.
Ako ožalošćena osoba nema izlaz za izražavanje osjećaja, tuga može ostati nerazriješena. Zatvorena osoba koja izgubi ljubavnika možda nema mogućnosti da razgovara o svojoj boli i tuzi zbog tog problema, zbog straha od izlaganja. Tinejdžerka koja ima pobačaj možda neće moći govoriti o svom osjećaju gubitka zbog straha od kazne ili otkrića. Ignoriranje ili skrivanje emocionalne boli može imati ozbiljne posljedice i na ožalošćenog i na one oko njega.
Važno je, u svakoj situaciji u kojoj se tuga ne može izraziti prijateljima i obitelji, potražiti stručnu pomoć. Internet može biti izvrstan izvor anonimne podrške u žalosti, kao i putem web stranica za podršku koje ne zahtijevaju osobne podatke. Svatko tko osjeti znakove depresije ili suicidalne misli trebao bi odmah potražiti pomoć od stručnjaka.