Neurologija je medicinska specijalnost koja se fokusira na poremećaje mozga i živčanog sustava. Sve bolesti koje zahvaćaju središnji, periferni ili autonomni živčani sustav klasificiraju se kao neurološki poremećaji. To također može uključivati bolesti koje utječu na krvne žile i mišiće, kao i na živce. Liječnik ove specijalnosti je neurolog, dok je neurokirurg specijaliziran za kirurške zahvate u liječenju neuroloških poremećaja.
Neurologija nije samo specijalnost koja se odnosi na mozak. Osim migrene, epilepsije i glavobolje, poremećaja u ponašanju i kognitivnih poremećaja, raka mozga i traumatske ozljede mozga, neurološki poremećaji uključuju progresivne bolesti kao što su Huntingtonova i Lou Gehrigova bolest, te demijelinizirajuće bolesti kao što je multipla skleroza. Bolesti leđne moždine, perifernih živaca i mišića te neuromišićnih spojeva također se svrstavaju u neurološke bolesti.
Budući da je živčani sustav toliko opsežan, jedan od ključnih aspekata dijagnoze neuroloških poremećaja je lokalizacija patologije poremećaja. To znači odrediti gdje u tijelu potječu simptomi i je li živčani sustav uključen. Neurološki pregledi uključuju testove kranijalnih živaca i testove mentalnog statusa, kao i one koji istražuju reflekse, osjet, koordinaciju i snagu.
Zahtjevi za obrazovanjem za neurologiju različiti su u cijelom svijetu, ali svi zahtijevaju prosječno dvanaestogodišnje obrazovanje i kliničku obuku. U Sjedinjenim Državama i Kanadi, na primjer, kandidati moraju završiti četverogodišnji dodiplomski studij, četverogodišnji medicinski stupanj i četverogodišnji boravak u svojoj specijalnosti. Studenti se također mogu odlučiti za daljnju specijalizaciju nakon završetka studija.
U Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj kandidati završe između pet i devet godina medicinske škole prije nego što postanu kućni službenik u bolnici. Nakon toga i položenog pregleda mogu započeti obuku iz neurologije. U Njemačkoj studenti moraju završiti godinu dana usavršavanja iz psihijatrije kako bi ispunili svoje uvjete boravka.
Postoji značajna količina preklapanja između neurologije i psihijatrije. Neke mentalne bolesti klasificiraju se kao psihijatrijske bolesti, iako se vjeruje da su neurološki poremećaji. Shizofrenija i bipolarni poremećaj dva su takva primjera bolesti za koje se vjeruje da su posljedica neurokemijske neravnoteže, ali ih obično dijagnosticiraju i liječe psihijatri. Drugi primjer preklapanja je da mnogi neurološki poremećaji poput Alzheimerove, Parkinsonove i Huntingtonove bolesti uzrokuju psihijatrijske simptome. Uobičajeno je da ljudi s ovim poremećajima dožive depresiju, poremećaj raspoloženja i kognitivnu disfunkciju, koje može liječiti psihijatar.