Neurološka fizioterapija rješava fizičke probleme uzrokovane ozbiljnim zdravstvenim stanjima vezanim za živčani sustav poput moždanog udara i cerebralne paralize. Poseban naglasak stavljen je na poticanje normalnog motoričkog funkcioniranja ili obnavljanje narušenog funkcioniranja. Pitanja poput boli, ukočenosti ili paralize, ukočenosti ili pogoršanja mišića uzimaju se u obzir pri izradi protokola liječenja, kao i neurološki zastoji pacijenata. Kombinacija opuštanja mišića i stimulacije služi kao temelj za mnoge pristupe neurološke fizioterapije.
Fizioterapija, koja se često naziva fizikalna terapija, može se kategorizirati prema određenim bolestima ili stanjima koja uzrokuju invaliditet. Općenito, glavne vrste fizioterapije su kardiotorakalna, mišićno-koštana i neurološka. Prvi tip prvenstveno se bavi problemima uzrokovanim problemima srca ili pluća poput astme ili bilo kakvih operacija prsnog koša. Mišićno-koštana stanja, s druge strane, rješavaju traume i upalna stanja koja pogađaju kosti i mišiće. Mnogi tjelesni nedostaci, međutim, imaju korijene u moždanim ili drugim disfunkcijama živčanog sustava, a te su onesposobljenosti domena neurološke fizioterapije.
Zaposlenici koji rade u neurološkoj fizioterapiji moraju procijeniti niz čimbenika prije planiranja programa liječenja. Kao prvo, mora se odrediti pacijentov mišićni tonus. Lagani mišići često zahtijevaju aktivnu rehabilitaciju, dok bi ukočenim mišićima mogla koristiti neka masaža ili druge tehnike koje se temelje na opuštanju.
Važna su i druga fizička pitanja poput ravnoteže, kao i kognitivne poteškoće koje predstavljaju neurološka stanja. Treba procijeniti učinkovitost opreme za fizikalnu terapiju, kao i potencijale i nedostatke tehnika električne stimulacije. Osim toga, fizioterapeut može uvesti elemente radne terapije prilagođavajući protokole liječenja uobičajenim aktivnostima u pacijentovom svakodnevnom životu.
Rehabilitacijski programi za neurološku fizioterapiju često se fokusiraju na rad zahvaćenih mišića u vježbama raspona pokreta i snage. Fizioterapeut može pomoći pacijentu u pomicanju dijelova tijela na namjeran način. Uz ovu pomoć, pacijent obavlja normalne svakodnevne pokrete. S vremenom bolesnikovi mišići jačaju, a mozak se ponovno privikava na pokrete. U uspješnim tretmanima, pacijent polako vraća neovisnost o kretanju tijela.
Prednosti neurološke fizioterapije očite su i na fizičkoj i na psihološkoj razini. Neaktivnost može olakšati atrofiju mišića na fizičkoj razini. Mišićno tkivo ima mnogo veće šanse za oporavak ako ostane aktivno. Na dubljoj mentalnoj i emocionalnoj razini, normativno motoričko funkcioniranje usađuje pojedincima neprocjenjivu neovisnost, optimizam i možda veće samopoštovanje.
Neurološki deficiti su tako inhibirajući i kronični jer u mnogim slučajevima ne uzrokuju vidljiva fizička oštećenja. Umjesto toga, složeni kemijski i električni razgovori koji vode toliki dio ljudskog kretanja i ljudskog života usporeni su ili čak zaustavljeni. Međutim, sve veći broj dokaza ukazuje na sposobnost mozga da se vrati nakon neurološkog nedostatka ili abnormalnosti. Kroz navikavanje i ustrajnost, pojedinci vrlo vjerojatno mogu postaviti i učvrstiti nove živčane putove kako bi novi razgovori mogli započeti.