Neuromuskularna reedukacija je opći pojam koji se odnosi na tehnike koje pokušavaju ponovno osposobiti neuromišićni sustav da pravilno funkcionira. Temelj ove ideje je da formiranje određenih obrazaca komunikacije između mišića i živaca omogućuje ljudima obavljanje jednostavnih svakodnevnih radnji kao što je penjanje stepenicama. Ovi normalni obrasci kretanja mogu biti poremećeni ozljedama ili mogu biti narušeni kod ljudi s određenim zdravstvenim stanjima. Opći cilj je ili ponovno uspostavljanje normalnih obrazaca kretanja u ozlijeđenih osoba ili stvaranje normalnih obrazaca kretanja kod osoba s invaliditetom, prakticiranjem raznih vježbi.
Ljudi s određenim ozljedama ili izazovima često traže ove tehnike. To može uključivati osobe koje su doživjele prijelome ili suze mišića ili osobe s bolestima poput artritisa ili cerebralne paralize. Zdrave osobe koje žele poboljšati svoju ukupnu ravnotežu, snagu ili fleksibilnost, poput profesionalnih plesača ili sportaša, također mogu potražiti određene oblike ovih terapija.
U svom najosnovnijem smislu, neuromuskularna reedukacija vrlo je slična fizikalnoj terapiji i može uključivati mnoge iste tehnike za promicanje ozdravljenja. To može uključivati vježbe stajanja na jednoj nozi za poboljšanje ravnoteže, vježbe jačanja koje ciljaju na određeno područje tijela ili rutine istezanja za povećanje fleksibilnosti i raspona pokreta u ozlijeđenom udu. Terapijska masaža također može biti dio ovih terapija.
Neki praktičari vjeruju da je važan dio zacjeljivanja ozljede uklanjanje fibroznih adhezija, za koje se smatra da nastaju unutar ozlijeđenih područja mišića ili vezivnog tkiva i uključuju prekomjerni rast vlaknastog tkiva preko mjesta ozljede. Ova područja su način na koji tijelo štiti tkivo od daljnjih ozljeda, ali se smatra da rezultiraju smanjenim rasponom pokreta, smanjenom fleksibilnošću i na kraju slabljenjem obližnjih mišića. Popularan oblik neuromišićne reedukacije koji se usredotočuje na oslobađanje ovih fibroznih priraslica je Rolfing.
Ove terapije općenito pridaju veću važnost svijesti o tijelu nego mnoge standardne fizikalne terapije. Neki se oblici toliko snažno temelje na osjećaju tjelesne svijesti i jačanju veze uma i tijela da se mogu smatrati tehnikama alternativne medicine. Primjer takve terapije je Feldenkraisova metoda, koja tvrdi da svakodnevni pokreti mogu postati lakši i zahtijevati manje napora ako se osoba može ponovno povezati i osjećati se ugodno sa svojim tijelom.
Feldenkraisova metoda vjeruje da se većina aspekata pokreta i držanja temelji na samopercepciji osobe; stoga je bitno biti svjestan i otvoren za promjenu percepcije sebe kako bi se promijenilo tijelo. Ova metoda može koristiti opuštanje, masažu i terapiju dodirom uz vježbe pokreta za postizanje ove veze uma i tijela. Smatra se da je povratak prirodnom kretanju kroz svijest o tijelu koristan za ozljede ili za ljude koji žele poboljšati određene aspekte svoje ukupne kondicije.