U procesu neuromuskularnog prijenosa, živci šalju signal mišićnim vlaknima kako bi pokrenuli kretanje i opuštanje. To se događa na mjestu poznatom kao neuromuskularni spoj, jer tvori točku veze između živčanog sustava i mišićnih vlakana. Poremećaji neuromuskularnog prijenosa mogu rezultirati stanjima poput djelomične paralize i slabosti mišića. Također je moguće izazvati kašnjenje ili zaustavljanje prijenosa lijekovima za aktivnosti poput medicinskih postupaka.
Ovaj proces započinje signalom koji putuje duž živca, uzrokujući da živac otpusti acetilkolin u neuromišićni spoj. Neurotransmiter reagira s receptorima u mišićima i brzo se raspršuje. Metabolizira se u tijelu radi recikliranja kako bi se dobilo više acetilkolina, osiguravajući kontinuirano obnavljanje kemikalije. Brza isporuka i obrada omogućuju vrlo finu kontrolu, jer se živac može brzo oporaviti i osloboditi više za trajnu mišićnu aktivnost ili prestati odašiljati ako je željeni cilj postignut.
Za bilo koji pokret, neuromuskularni prijenos može se dogoditi duž duljine mišića i može uključivati koordinaciju nekoliko mišića s asimetričnim oslobađanjem acetilkolina. To uključuje svjesne pokrete, poput odluke o otvaranju vrata za ulazak u sobu, kao i nesvjesne pokrete poput refleksnih reakcija. Kada se koljeno udari pod pravim kutom, na primjer, pokreće vrlo brz refleksni odgovor koji završava neuromuskularnim prijenosom kako bi se noga izbacila.
Jedan potencijalni poremećaj koji uključuje ovaj proces naziva se miastenija gravis. Ovo je bio jedan od najranijih neuromišićnih poremećaja koji su identificirani i proučavani, a istraživanje o toj temi dalo je važne informacije o tome kako funkcionira neuromuskularni prijenos. To je postalo važno ne samo za liječenje bolesti, već i za razvoj neuromišićnih blokova. U bloku, lijekovi mogu privremeno zaustaviti prijenos signala kako bi izazvali paralizu. Paralitički lijekovi se koriste u postupcima kao što je operacija kako bi se zaštitila sigurnost pacijenata.
Još jedan koristan alat za proučavanje neuromuskularnog prijenosa bila je uporaba nokaut studija na miševima. U nokaut studiji, istraživači “nokautiraju” dati gen, zaustavljajući ekspresiju. To im omogućuje da saznaju što gen radi i kako se organizmi prilagođavaju kada više ne funkcionira. Budući da je fiziologija miša slična onoj kod ljudi kada je u pitanju neuromišićni prijenos, proučavanje bolesti kod miševa može ponuditi uvid u to kako učinkovito liječiti ljude. Kontrolirano genetsko istraživanje s nokaut studijama može pomoći istraživačima da točno odrede koji geni što rade.