Neuralna kontrola je proces koji živčani sustav koristi za kontrolu svega, od pokreta do fizioloških procesa. Tijelo je niz složenih međusobno povezanih sustava koji zajedno rade na održavanju života na različite načine, a neuralna kontrola je temelj tih sustava. Poremećaji neuralne kontrole tema su od interesa za neke istraživače i medicinske stručnjake koji žele pomoći ljudima koji su doživjeli oštećenje mozga ili živčanog sustava.
Visoko specijalizirane stanice poznate kao neuroni ili živčane stanice ključni su dio neuralnog sustava. Svaka stanica ima sposobnost slanja signala duž svoje duljine kako bi komunicirala s drugim stanicama. Postoji nekoliko različitih tipova neurona koji se nalaze u različitim dijelovima tijela koji su sposobni slati različite vrste signala. Ovisno o aktivnosti koja se kontrolira, signali se šalju iz različitih regija mozga duž lanca neurona kako bi se postigao željeni cilj. Signali se također mogu poslati natrag u mozak, dajući povratnu informaciju koja omogućuje mozgu da odgovori na promjenjive situacije.
Pokreti, voljni i nevoljni, kontrolirani su neuronima. Neuralna kontrola pokreta regulira sve, od pumpanja srca do podizanja ruke u učionici. Kada ljudi razviju poremećaje koji to ometaju, mogu izgubiti kontrolu nad svojim pokretima, doživjeti nevoljne trzaje i trzaje, ili čak imati poteškoća sa zadacima koji bi trebali biti automatski, kao što su suptilne prilagodbe mišića koje omogućuju ljudima da udobno stoje.
Neuroni djeluju kao senzori za pružanje informacija mozgu koje mogu biti relevantne za aktivnosti mozga. Na primjer, kada netko trči, mozak prima informaciju da je potrebno više kisika i povećava brzinu disanja kako bi osigurao da trkač dobije dovoljno kisika. Kada je netko ozlijeđen, u mozak se šalju signali boli kako bi on znao odgovoriti na ozljedu, dok se kaskadni niz automatskih odgovora na ozljedu aktivira u pojedinačnim stanicama oko mjesta.
Dok istraživači proučavaju mozak, saznaju više o neuralnoj kontroli, zajedno s razvojem potencijalnih tretmana za poremećaje koji inhibiraju funkciju mozga i živčanog sustava. Na primjer, istraživači su naučili da duboka moždana stimulacija može biti korisna u liječenju nekih degenerativnih bolesti mozga i da se mozak može ponovno osposobiti nakon događaja kao što je moždani udar kako bi ponovno naučio raditi stvari.