Neuralna obrada izvorno se odnosila na način na koji mozak radi, ali se taj izraz češće koristi za opisivanje arhitekture računala koja oponaša tu biološku funkciju. U računalima, neuronska obrada daje softveru mogućnost prilagođavanja promjenjivim situacijama i poboljšanja njegove funkcije kako više informacija postaje dostupno. Neuralna obrada koristi se u softveru za obavljanje zadataka kao što su prepoznavanje ljudskog lica, predviđanje vremena, analiza govornih obrazaca i učenje novih strategija u igrama.
Ljudski mozak se sastoji od otprilike 100 milijardi neurona. Ovi neuroni su živčane stanice koje pojedinačno služe jednostavnoj funkciji obrade i prijenosa informacija. Kada se živčane stanice prenose i obrađuju u klasterima, nazvanim neuronska mreža, rezultati su složeni – poput stvaranja i pohranjivanja memorije, obrade jezika i reagiranja na nagli pokret.
Umjetna neuronska obrada oponaša ovaj proces na jednostavnijoj razini. Mala jedinica za obradu, nazvana neuron ili čvor, obavlja jednostavan zadatak obrade i prijenosa podataka. Kako jednostavne procesorske jedinice kombiniraju osnovne informacije putem konektora, informacije i obrada postaju složeniji. Za razliku od tradicionalnih računalnih procesora, kojima je potreban ljudski programer za unos novih informacija, neuronski procesori mogu sami učiti nakon što su programirani.
Na primjer, neuronski procesor se može poboljšati u damama. Baš kao i ljudski mozak, računalo uči da su određeni potezi protivnika napravljeni kako bi se stvorile zamke. Osnovno programiranje moglo bi omogućiti da računalo padne u zamku prvi put. Međutim, što se određena zamka češće pojavljuje, to računalo više pažnje posvećuje tim podacima i počinje reagirati u skladu s tim.
Neuralni programeri sve veću pažnju koju računalo posvećuje određenim ishodima nazivaju “težinom”. Tradicionalna obrada omogućila bi računalu samo osnovna pravila igre i ograničen broj strategija. Neuralna obrada, prikupljanjem podataka i obraćanjem veće pažnje na važnije informacije, uči bolje strategije kako vrijeme prolazi.
Moć neuronske obrade je u njezinoj fleksibilnosti. U mozgu se informacija predstavlja kao elektrokemijski impuls – mali trzaj ili kemijski signal. U umjetnoj neuronskoj obradi informacija se prikazuje kao brojčana vrijednost. Ta vrijednost određuje hoće li umjetni neuron biti aktivan ili ostaje u stanju mirovanja, a također određuje gdje šalje svoj signal. Na primjer, ako se određeni checker pomakne na određeni kvadrat, neuronska mreža čita te informacije kao numeričke podatke. Ti se podaci uspoređuju s rastućom količinom informacija, što zauzvrat stvara radnju ili izlaz.