Neuropsihijatrija je područje medicine koje se bavi psihičkim poremećajima uzrokovanim bolestima živčanog sustava. Područje je kombinacija neurologije i psihijatrije, dvije discipline povezane zajedničkom izobrazbom liječnicima u oba područja. Neuropsihijatrija pretpostavlja da su mozak i um jedno te da uspješno liječenje mentalnih poremećaja ovisi o liječenju biološkog uzroka. Unatoč sve većoj podršci neuropsihijatriji u medicinskom području, mnogi liječnici i medicinski istraživači i dalje vjeruju da bi neurologija i psihologija trebale ostati odvojene.
Suvremeni koncept neuropsihijatrije razvijen je početkom 2000-ih kroz niz članaka koji su se pojavili u uglednim časopisima za neurologiju i psihijatriju. Autori ovih članaka pozvali su na spajanje psihijatrije i neurologije u jedno područje. Iako su se specifična mišljenja autora razlikovala, zajednička je tema bila da su zbog napretka medicinske tehnologije tijekom prošlog stoljeća medicinska istraživanja dokazala snažnu vezu između mozga i uma. Drugi argument koji se pojavio u više članaka bio je da su dvije discipline već bile povezane zbog zajedničkog usavršavanja koje su obje specijalitete pružale liječnicima.
Zagovornici neuropsihijatrije tvrde da bi jedna disciplina pružila mnoge dobrobiti pacijentima koji pate od mentalnih poremećaja. Na primjer, napredak u liječenju bio bi brži kada bi se istraživanja usredotočila isključivo na neurološke uzroke mentalnih bolesti. Također, pacijenti koji pate od mentalnih bolesti imali bi manje zabune oko uzroka svoje bolesti. Dodatna korist, tvrde zagovornici, bila bi da bi se društvena stigma onih s mentalnom bolešću smanjila kada bi se mentalna bolest klasificirala kao fizički poremećaj.
Premda se neuropsihijatrija usredotočuje na liječenje bioloških uzroka mentalnih poremećaja, još jedna pretpostavljena korist od kombiniranja neurologije i psihijatrije je da proces dijagnosticiranja mentalnog poremećaja postaje mnogo jednostavniji. Teorija je da liječnik obučen u oba područja može identificirati biološke i društvene čimbenike koji utječu na razvoj mentalne bolesti. Na primjer, poremećaji hranjenja, iako se temelje na genetici, mogu se pojaviti zbog društvenih očekivanja za ljepotu koja se prikazuje na televiziji i u časopisima. Liječnik koji je u stanju uočiti bilo koji od ovih znakova može postaviti bržu dijagnozu; bolesnik započinje liječenje što je prije moguće.
Iako se neuropsihijatrija čini obećavajućom, veliki blok medicinske zajednice još uvijek podržava odvojena područja neurologije i psihijatrije. Glavni razlog njihovog protivljenja je taj što iako je medicinska znanost počela zatvarati jaz između ta dva polja, znanost još nije genetski mapirala nijednu mentalnu bolest. Neuropsihijatrija ne može postati održiva, tvrde ovi liječnici, sve dok se bolje ne shvate genetske osnove mentalnih bolesti.