Što je neutron?

Neutron je sićušna subatomska čestica koja se može naći u praktički svim oblicima konvencionalne tvari, s jedinim stabilnim izuzetkom atom vodika. Dom čestice nalazi se u atomskoj jezgri, gdje je usko povezana s protonima putem jake nuklearne sile, najjače sile u prirodi. Neutroni su odgovorni za otprilike polovicu mase konvencionalne tvari po volumenu.

Ova čestica je dobila ime jer je električno neutralna. Može se vidjeti kao proton i elektron razbijeni zajedno. Budući da obje ove čestice imaju suprotan naboj iste veličine, njihova fuzija rezultira česticom bez naboja. Ovaj nedostatak naboja može otežati otkrivanje neutrona, no formulirane su tehnike za njihovo promatranje koje iskorištavaju njihovu interakciju s jezgrama različitih atoma. Čestice se ponekad mogu ponašati ograničeno nabijene jer njihovi sastojci, kvarkovi, imaju male naboje.

Normalni atomi imaju uravnotežen broj protona i neutrona u svojoj jezgri. Na primjer, helij ima dva protona i dva neutrona, a željezo 26 protona i 26 neutrona. Kada se ta ravnoteža naruši, atom se naziva izotopom, iako su tehnički normalni atomi samo izotopi koji su stabilni, a riječ “izotop” se kolokvijalno koristi za opisivanje nestabilnih atomskih varijanti.

Neutron je izvorno otkriven 1930. Njegova antičestica, antineutron, otkrivena je 1956. Iako je subatomska čestica, neutron nije fundamentalan. Sastoji se od dva donja kvarka i jednog gornjeg kvarka, što ga svrstava u barion. Činjenica da se sastoji od manjih dijelova nije teoretizirana sve do 1961. godine.

Ova čestica ima sličnu masu svom nuklearnom partneru, protonu, osim što je nešto veća. Može preživjeti izvan jezgre atoma, ali samo oko 15 minuta. Na kraju tog vremena prolazi proces koji se naziva beta raspad, pri čemu se raspada na proton, elektron i antineutrino.

Razumijevanje neutrona bilo je ključno u razvoju nuklearne energije i nuklearnog oružja. Nestabilni izotopi emitiraju te čestice kada se razbiju, što može pokrenuti nuklearne lančane reakcije. Velike šipke umetnute u nuklearne reaktore postoje da ograniče broj neutrona koji se odbijaju.