Nevjerni birač je član biračkog zbora koji odbija dati glas za svog obećanog kandidata. Ovaj se izraz najčešće koristi u američkoj politici, iako bi tehnički članovi elektorskih kolegija diljem svijeta mogli biti nevjerni, ako to žele. Ti su pojedinci često podvrgnuti političkoj odmazdi za svoje postupke, u slučajevima kada ih je moguće identificirati. U ostalim područjima glasanje birača je tajno, pa je moguće izraditi popis osumnjičenih, ali identitet osobe nije moguće potvrditi.
Izborno vijeće je skupina pojedinaca poznatih kao birači koji se sazivaju da biraju javnog dužnosnika. Uobičajeno, biračima daju mandat od strane birača, pri čemu se pojedinci “obvezuju” da će glasovati za određene kandidate ili stranke. Neobjavljeni birači mogu glasati za koga žele. U slučaju zavjetovanih birača, ako osoba glasuje za nekog drugog, a ne za svog kandidata, postaje nevjerni birač.
U povijesti američkog elektorskog koledža od 2008. godine zabilježeno je 156 nevjernih birača. Od njih 71 je bio prisiljen postati bezvjeran jer su njihovi obećani kandidati umrli između općih izbora i sazivanja biračkog zbora. Ostali su namjerno odlučili glasati za druge kandidate iz raznih razloga, iako se čini da su neki slučajno bili nevjerni, kao 2004. kada je elektor u Minnesoti slučajno napisao “John Edwards” i na predsjedničkim i na potpredsjedničkim listićima.
Nekoliko nevjernih birača donijelo je svjesnu odluku da će glasovati za oporbenog kandidata jer su smatrali da kandidat bolje odgovara tom poslu. U drugim slučajevima, birač se može odreći političke izjave. Neki iz Washingtona, DC, na primjer, odlučili su dati prazne glasačke listiće kako bi protestirali zbog nedostatka državnosti i zastupljenosti regije u saveznoj vladi. Drugi su također prkosili svojim obećanjima da će protestirati protiv onoga što smatraju ukradenim ili upitnim izborima.
U nekim regijama postoje posebni zakoni koji predviđaju kazne za nekoga tko odluči glasati za nekoga drugoga, a ne za kandidata za kojeg je obećao. Drugi mogu biti podvrgnuti stranačkoj osudi i javnom neodobravanju, ali se ne suočavaju s zakonskim kaznama. Zbog rizika od prebjega, birači se obično biraju vrlo pažljivo. Visokopozicionirani i posebno lojalni članovi političkih stranaka najbolji su kandidati za te pozicije, jer je najmanja vjerojatnost da će prekršiti svoje obećanje.