Neopravdano uhićenje je čin držanja nekoga za zločin bez dovoljno dokaza da je ta osoba stvarno počinila kazneno djelo. Iako ovo ne pokriva nužno sve situacije u kojima se osoba drži i kasnije se utvrdi da je nevina, budući da može postojati razumna sumnja i dokazi za držanje osobe koja je kasnije puštena, često se može koristiti kada je netko zadržan bez vjerojatnog razloga . Pojam se također često primjenjuje na trgovce ili menadžere maloprodaje koji pokušavaju pritvoriti osobu zbog krađe u trgovini, a da nisu bili svjedoci bilo kakvog zločina.
U različitim zemljama i regijama unutar zemlje mogu postojati različiti zahtjevi da netko pravno izjavi da je žrtva nezakonitog uhićenja. Neke zemlje možda čak i nemaju odredbe za slučajeve nezakonitog uhićenja, a u diktatorskim vladama ili policijskim državama uhićenje bez ikakvih posebno jakih dokaza ili potpore može biti potpuno legalno. Većina zemalja koje priznaju Opću deklaraciju o ljudskim pravima koju su uspostavili Ujedinjeni narodi, međutim, priznaju pravo osobe da se ne drži bez razloga.
Međutim, izvan mogućnosti agencija za provođenje zakona, situacije nezakonitog uhićenja obično se javljaju u slučajevima kada vlasnici poduzeća pritvaraju nekoga za koga se sumnja da je počinio kazneno djelo protiv poduzeća ili u situacijama uhićenja građana. Ne dopuštaju sve zemlje uhićenja građana, a one koje dopuštaju mogu imati određene propise o tome kako se to može izvesti. U Francuskoj i Njemačkoj, na primjer, uhićenje građanina može se izvršiti samo protiv osobe koja je uhvaćena na djelu počinjenja kaznenog djela, a osoba se može pritvoriti samo na razumno vrijeme s namjerom da je preda odmah u policiju. Francuska, međutim, donosi određene odredbe i osoba može biti stavljena pod građansko uhićenje samo za kazneno djelo koje je kažnjivo zatvorskom kaznom, dok Njemačka nema takvo ograničenje.
U Sjedinjenim Državama, pojedine države mogu imati različite statute u vezi sa slučajevima nezakonitog uhićenja i mogućnošću da ljudi uhite građanina ili da vlasnici trgovina drže osobu osumnjičenu za krađu. Većina zakona dopušta samo vlasniku tvrtke ili menadžeru da zadrži nekoga koga vlasnik izravno vidi u činu pokušaja krađe iz tvrtke. Neke su države također uspostavile zakone koji dopuštaju vlasniku tvrtke da kratko vrijeme zadrži nekoga za koga se razumno vjeruje da je ukrao iz tvrtke, ali samo u nastojanju da povrati ukradenu robu ili dok čeka dolazak policije.