Neživa imenica označava mjesto, stvar ili ideju koja je neživa, kao što su riječi “stijena”, “kuća” i “ljubav”. U engleskom jeziku ove vrste imenica obično ne poprimaju posvojni oblik dodavanjem apostrofa i “s” koji se obično koristi s drugim vrstama imenica. Neka istraživanja pokazuju da mladi radije neživu imenicu čine objektom rečenice, što može rezultirati pasivnim glasom. Ove vrste riječi su u suprotnosti s živim imenicama, koje označavaju žive ljude, životinje i druge organizme kao što su “žena”, “dječak” i “mačka”.
Postoji širok raspon riječi koje se kvalificiraju kao nežive imenice, budući da se mogu primijeniti na gotovo bilo koje neživo biće, mjesto ili koncept. Većinom se ove imenice koriste na isti način kao i žive, iako postoji nekoliko važnih razlika. Neživa imenica obično nema posvojni oblik u engleskom jeziku zbog upotrebe “-‘s” kao sufiksa. Umjesto da kažu “vrata automobila”, većina govornika engleskog jednostavno kaže “vrata automobila”. Međutim, postoje iznimke od ovoga, kao što su “jučerašnje vijesti” ili “minutna kazaljka na satu”.
Riječi “taj” i “koji” se obično koriste kao dio modificirajuće klauzule iza nežive imenice. To se može vidjeti u rečenicama poput “Automobil koji je bio plav” ili “Stijena, koju sam dao svom prijatelju, bila je okamenjeno drvo.” Za razliku od toga, “tko” se često koristi za upućivanje na živu imenicu koja označava osobu, poput “Dječak koji je plakao vuk”.
Istraživanje s mladim govornicima engleskog također je pokazalo prirodnu sklonost korištenju nežive imenice kao objekta rečenice, a ne subjekta. Ovo dobro funkcionira za rečenice poput “Dječak je udario loptu” ili “Mačka je skočila na stolicu”, jer živa imenica izvodi radnju. Međutim, korištenje nežive imenice kao objekta može dovesti do pasivnog glasa u rečenici, što može biti problem u pisanju.
Mnogi mladi ljudi, pa čak i iskusni pisci, žele prirodno koristiti živu imenicu kao “izvršitelja” rečenice. Međutim, u izrazu poput “Deka je pala na mačku”, neživa imenica je subjekt koji izvodi radnju rečenice. Ako se ovo prepiše kao “Mačka je bila ispod deke koja pada”, onda postaje pasivna rečenica. Subjekt više ne izvodi radnju, što ga može učiniti pomalo dosadnim ili manje dinamičnim i zanimljivim za čitanje.