Niski bit, također poznat kao niski bitrate i lobit, je metoda kodiranja u kojoj se koristi mala količina bitova; u tom procesu kompresija gubi gubitak i stvara artefakte. Ovo se koristi za videozapise, slike i pjesme i općenito se smatra da rezultira lošom kvalitetom. Neki umjetnici, posebice glazbenici, namjerno koriste low bit, jer vjeruju da se njihova pjesma može cijeniti unatoč brzini prijenosa, što pomaže u brzini preuzimanja. Još jedna prednost niske brzine prijenosa je da će datoteka koristiti znatno manje memorije od datoteke s velikom brzinom prijenosa, što je olakšava pohranu.
Kada je datoteka kodirana, ona koristi određenu količinu bitova ovisno o mediju, veličini ili trajanju datoteke i njezinoj kvaliteti. Za optimalno kodiranje koristi se kompresija bez gubitaka, što znači da se kompresijom ne gubi nikakva ili mala kvaliteta. Kada netko čuje oštru glazbu, gleda film visoke kvalitete ili vidi jasnu digitalnu sliku, ovo je primjer visoke brzine prijenosa.
Niska kompresija bita je upravo suprotno. Ovo je tip kompresije s gubicima, što znači da će se izgubiti kvaliteta. Također proizvodi artefakte, što znači da će slika ili film imati pikselizaciju, a pjesma će pucketati ili imati područja u kojima glazba neočekivano nestaje. Artefakti nastaju jer se optimalan broj bitova, odnosno memorija, ne koristi tijekom enkripcije, pa se medij degradira kako bi stao u navedenu količinu bitova.
Neki glazbenici namjerno stvaraju glazbu s niskom bitskom kompresijom, vjerujući da pjesmu treba cijeniti zato što zvuči dobro, a ne zato što ima dobru stopu kompresije. Najčešći žanr glazbe koji to čini je punk, ali drugi žanrovi također koriste nisku kompresiju bitrate. Ova glazbena forma nije toliko popularna kao glazba s velikom brzinom prijenosa, pa se albumi s niskim bitnim sadržajem obično prodaju samo online. Količina memorije potrebna za jedan album niske brzine prijenosa je otprilike ista količina memorije potrebna za jednu pjesmu s velikom brzinom prijenosa.
Iako postoji niz problema s korištenjem niskobitne kompresije, kao što su datoteke koje nisu optimalne kvalitete, postoji nekoliko prednosti ovog sustava kompresije. Preuzimanje datoteke s niskom brzinom prijenosa traje mnogo manje vremena, jer je u datoteci manje bitova. Pohranjivanje datoteke također je lakše jer se koristi manje bitova. Što je više bitova u datoteci, to je potrebno više memorije, što može biti teško podržati na računalima s malim tvrdim diskom ili dialup mrežama koje se preuzimaju sporom brzinom.