Prilikom pristupa informacijama s Interneta ili bilo koje druge mreže, korisnik mora dati računalu naredbe koje pokazuju gdje i kako pristupiti potrebnim podacima. Iako je jedini korak za krajnjeg korisnika upisivanje web adrese, unutar računala se događa mnogo više. Niz veze za računalo je niz — popis znakova i informacija — koji računalu daje parametre o pristupu određenom dijelu podataka.
Zamislite niz veze kao bilješku koja sadrži adresu određenog restorana zajedno s informacijama o rezervaciji kao i svim drugim relevantnim informacijama o iskustvu u blagovanju, poput veličine stola i kodeksa odijevanja. Tipični niz veze sadrži informacije kao što su adresa poslužitelja koji sadrži informacije, radi li poslužitelj koji sadrži informacije koristeći standard Secure Socket Layer (SSL), specifičnu vrstu korištenog SSL načina, specifičnu bazu podataka koja sadrži tražene informacije, podatke o identifikaciji korisnika, podatke o lozinki i broj vremenskog ograničenja veze.
Iako je proces potpuno transparentan za većinu krajnjih korisnika, informacije o nizu veze prenose se s mjesta na kojem su pohranjene – bilo na određenom računalu ili na drugom računalu u istoj mreži – u datoteku upravljačkog programa za mrežnu karticu. Datoteka upravljačkog programa je datoteka koja govori operacijskom sustavu računala kako koristiti određeni komad hardvera, kao što je grafička ili mrežna kartica računala. Nakon što datoteka upravljačkog programa primi datoteku koja sadrži informacije o nizu veze, tada može koristiti informacije za uspostavljanje veze između Etherneta računala ili druge vrste mrežne kartice i udaljenog poslužitelja ili baze podataka koja sadrži željene informacije.
Mjesto za određivanje određene vrste niza veze razlikuje se ovisno o korištenom softverskom programu. Na primjer, neki programi baze podataka dopuštaju korisnicima da unose nizove veze naredbenog retka (ručni unos podataka o specifičnim nizovima veze). Alternativno, korisnik može pohraniti informacije o nizu veze u određenu datoteku, automatizirajući proces unosa. U oba slučaja, stvarni proces korištenja niza povezivanja ostaje isti: računalo prosljeđuje podatke upravljačkom programu koji koristi mrežni uređaj(e) na računalu za povezivanje i dohvaćanje traženih podataka. Jedina razlika je u tome želi li krajnji korisnik koristiti statički niz – u pohranjenoj datoteci – ili unijeti niz u hodu, što bi moglo biti potrebno za bazu podataka s često mijenjanom lozinkom.