Nominativni apsolut je jezični izraz koji se daje vrsti fraze unutar složene rečenice. Može se činiti da je to vlastita zasebna, premda nespretno konstruirana rečenica. Pažljivo čitanje, međutim, čini evidentnim da izraz opisuje ostatak glavne rečenice. Često je taj odnos jednostavno deskriptivan; ali može biti suptilnije, kao što je vremenska ili uvjetna posljedica.
Riječ nominativ potječe od latinske riječi za “ime”, a njezina referenca u gramatici su imenice koje se koriste kao subjekt, a ne kao objekt glagola. Riječ apsolutna potječe od “opušteno”. Nominativni apsolutni izraz stoga mora sadržavati subjektivnu imenicu, potpuno drugačiju i odvojenu od imenica u glavnoj rečenici. Da bi se fraza dodatno olabavila, imenica mora biti uparena s glagolom nekog oblika ili s nekoliko modificirajućih pridjeva kako bi se dovršila jedna misao. Na kraju, kako bi se upotpunio izgled razdvajanja, izraz je gotovo uvijek, na engleskom, isprekidan zarezima.
“Njena mladunčad slijede, ženka medvjedića gazi preko potoka.”
Apsolut nominativa u gornjoj rečenici je “Njezini mladunci slijede”. Subjektivna imenica je “mladunčad”, a njen popratni glagolski oblik je često korišteni particip prezenta “pratiti”. Izraz, odvojen zarezom, često se nalazi na početku rečenice, ali se može staviti bilo gdje. Čini se da je sama po sebi potpuna rečenica; a većina složenih rečenica s takvim frazama može se odvojiti s manjim ispravcima — “Njezini su mladunci pratili. Ženka medvjeda gazila je preko potoka.”
Češća je manja rekonstrukcija, osobito u govornom jeziku, da se navede odnos između nominativnog apsoluta i njegove glavne rečenice. U ovom slučaju, to je opisni pridjev od “ženke medvjedića”, a rečenica može započeti potpuno izraženim prijedložnim izrazom “S mladuncima koji slijede,…” kako bi odražavao taj odnos. Alternativno, i jednako često, fraza se može proširiti u potpunu prilošku klauzulu, kao što je “Budući da su njezini mladunci pratili,….”
Upotreba nominativa apsoluta u engleskom vjerojatno potječe od njegove uobičajene upotrebe u latinskom i starogrčkom. Susrećući se sa strukturom u njenom pisanom obliku, nepažljiv čitatelj koji ne prepoznaje odmah njezin odnos s glavnom rečenicom može zamijeniti izraz kao jednu od najčešćih gramatičkih pogrešaka nazvanu “visi particip”, koja uistinu nije povezana ni s jednom drugom riječi. u rečenici. Drugi čitatelji bi mogli imati mišljenje da je ili arhaičan ili manje nego stilski. Sljedeći primjer sugerira da je ova vrsta izraza više nego poštena: “Uz sve stvari, sve bi trebalo funkcionirati kako je planirano.”