Nominativna imenica je riječ koja se koristi kao subjekt rečenice, a koja se često nalazi na početku te rečenice. Ovo je jedan od najčešćih oblika u kojem se nalazi imenica i često koristi jednostavan oblik. Nakon imenice obično slijedi glagol ili predikat koji na neki način opisuje radnju ili stanje tog subjekta. Ovo se ne smije miješati s nominativnim predikatom, koji je imenički padež u kojem na neki način opisuje ili dopunjuje subjekt i obično slijedi neprelazni glagol.
Za nekoga tko studira jezik obično je prilično jednostavno razumjeti nominativnu imenicu, budući da je to jedan od najčešćih načina na koji ljudi često koriste imenice. U osnovi, ovo je imenica koja je subjekt rečenice, ponekad se naziva i subjektivni padež, iako to nije izraz koji koriste mnogi gramatičari. U jednostavnoj rečenici poput “Čovjek je bacio loptu”, imenica “čovjek” dio je imeničke fraze “Čovjek”, koja je subjekt rečenice. To znači da je “čovjek” nominativna imenica u ovom slučaju.
Ista riječ može biti nominativna imenica u jednoj rečenici, au drugoj rečenici biti korištena u drugom padežu. Na primjer, ako netko kaže “Moja mačka je skočila na čovjeka”, riječ “čovjek” se više ne koristi u nominativu. U ovoj rečenici “mačka” je imenica u nominativu, a “čovjek” je postao objekt. To se naziva objektivnim ili akuzativom za imenicu.
Za nekoga tko proučava gramatiku važno je razumjeti da se nominativna imenica ne smije miješati s nominativnim predikatom. Međutim, to su oba slučaja koje imenice mogu uzeti, što razliku između njih može učiniti pomalo složenom. Nominativni predikat ili predikat imenica je slučaj u kojem imenica slijedi nakon neprelaznog glagola i opisuje subjekt rečenice.
Neprijelazni glagol ne zahtijeva objekt iza njega da bi rečenica imala smisla; zapravo ga ne može pratiti objekt. U rečenici poput “ja sam učitelj”, riječ “sam” je neprelazni glagol koji ne može biti praćen izravnim objektom. Umjesto da “učitelj” bude objekt u rečenici, to je kompliment koji opisuje subjekt “ja”. To znači da je “učitelj” nominativni predikat u toj rečenici, iako je učitelj nominativna imenica u rečenici poput “Učitelj je brzo govorio”.