Nosna cjevčica je plastična cijev za hranjenje koja se ubacuje kroz nos i spušta kroz grlo, u želudac. Cjevčica za hranjenje medicinski je uređaj koji se ubacuje u probavni trakt pacijenta kako bi se tijelu dale tekuće hranjive tvari i lijekovi kada pacijent ne može normalno jesti. Prepreke prirodnom gutanju i probavi obično uključuju rak usne šupljine, operaciju, ozljede, teške poremećaje hranjenja i bilo koju traumu ili poremećaj koji negativno utječe na funkciju probavnog sustava. Cijev se također može koristiti u dijagnostičke svrhe.
Nazalna cijev, također nazvana nazogastrična sonda ili NG sonda, izbjegava usta i grlo te odlaže tekuću hranu i lijekove izravno u želudac. Tekućina se može pomicati niz cijev uz pomoć gravitacije ili pumpom. NG cijev se obično koristi kada pacijentu treba samo kratkotrajna intubacija. Ako pacijent treba dugotrajnu intubaciju, liječnik može radije umetnuti cijev izravno u želudac ili u tanko crijevo.
Nazalna sonda može se koristiti za hranjenje, dijagnostičke i terapeutske svrhe. Ako su pacijentova usta ili grlo ugroženi zbog bolesti, kao što je rak jednjaka ili živčani poremećaj koji sprječava normalno gutanje, možda će biti potrebna cijev da hrana i lijekovi prolaze kroz ovu oštećenu regiju tijela. Bolesnici s teškom anoreksijom nervozom, poremećajem prehrane, također mogu imati poteškoća s održavanjem ili povratkom zdrave tjelesne težine sami, zbog čega je nosna cijev neophodna za oporavak.
NG cijev se također može koristiti terapijski za dreniranje neželjenih materijala iz želuca kroz proces poznat kao želučana aspiracija. Sekreti iz želuca, unesene otrovne tvari i progutani zrak mogu se isisati iz želuca kroz sondu, pružajući olakšanje pacijentu i sprječavajući povraćanje. Dijagnostički se može koristiti nazalna cijev za pregled sadržaja želuca i procjenu unutarnjeg krvarenja. NG cijev također može pomoći u dijagnostičkom oslikavanju pružajući kontrast drugim tkivima u tijelu.
Prilikom umetanja nazalne cijevi pacijent se može utrnuti lokalnim anestetikom. Pacijent i sonda se mjere kako bi se osiguralo da će sonda dosegnuti točnu dubinu u želudac. Cjevčica se zatim umetne kroz nosnicu i gurne kroz nosni prolaz, kroz ždrijelo u grlu, kroz jednjak i u želudac. Liječnik bi trebao paziti da slučajno ne gurne cijev u dišni put, umjesto niz probavni trakt. Ponekad će se provoditi testovi kako bi se osiguralo ispravno postavljanje.
Iako nazalna cijev može izazvati određenu nelagodu, ne bi trebala biti bolna. Nazogastrična intubacija se ne smije nastaviti ako pacijent ima traumu na sredini lica ili je nedavno imao operaciju nosa. Liječnici također mogu savjetovati protiv nazalne cijevi ako pacijent ima koagulaciju ili zgrušavanje krvi, abnormalnost, začepljen dišni put ili jednjak, prijelom lubanje ili anamnezu operacije želučane premosnice. Ako želudac nije prikladan za probavu, liječnik može umjesto toga umetnuti cjevčicu za hranjenje u jejunum ili srednji segment tankog crijeva.