Novčani tok se obično podrazumijeva kao ukupan iznos gotovine koju tvrtka generira i prima, zajedno s iznosom novca koji se koristi za troškove organizacije. Općenito, praćenje novčanog tijeka znači trenutno bilježenje transakcija u blagajničkom dnevniku. Ovo se smatra bitnim za dobivanje točne slike o financijskoj stabilnosti poslovanja, a često može dati informacije koje se mogu koristiti za poboljšanje ekonomskog stanja tvrtke.
Novčani tok može biti povezan s općim poslovanjem tvrtke ili s određenom komponentom ili projektom korporacije. Na primjer, kada jedan odjel održava diskrecijski fond sitnog novca, vodit će se evidencija o transakcijama. Ideja koja stoji iza bilježenja primitaka u sitni novac, kao i izdataka koji se isplaćuju, pomoći će poduzeću da prepozna kada usputni trošak postane ponavljajući, te ga treba dodati kao stavku u proračun.
U slučaju posebnog projekta, poput marketinške kampanje, praćenje novčanog toka je dobra ideja. Jednostavno vođenje evidencije pomoći će tvrtki da utvrdi generira li trud prihod na predviđenim razinama na tom putu. Istodobno, praćenje kamo ide novac pomoći će da projekt ne pređe iznos koji je izdvojen za tu svrhu.
Jedan od središnjih ciljeva bilo koje vrste poslovanja je održavanje pozitivnog novčanog toka. Ovo je u biti stanje u kojem gotovinski primici premašuju gotovinska plaćanja dosljedno tijekom određenog razdoblja. Rutinska proizvodnja neto dobiti smatra se osnovnim pokazateljem financijskog zdravlja. Praćenje transakcija često može pomoći u prepoznavanju potencijalnih problema koji prijete pretvoriti pozitivan novčani tok u negativan prije nego što se to stvarno dogodi. Kada se izolira negativan trend, mogu se poduzeti koraci za prilagodbu potrošnje kako bi se učinkovitije koristio prihod koji dolazi u organizaciju i održao poduzeće profitabilnim.