Pojam “novinarstva u knjižici” opisuje situacije u kojima novinari ili novinske kuće plaćaju za priče davanjem financijske naknade ili pomoći kao što su besplatni letovi privatnim zrakoplovima ili usluge s vladinim agencijama. Praksa plaćanja vijesti na različite načine nije nova, iako povremeno nalet velikih slučajeva izaziva raspravu o toj praksi; članak iz 1962. u Timeu, na primjer, raspravljao je o novinarstvu čekovne knjižice u britanskom tisku kao dobro utvrđenoj činjenici izvještavanja.
Najjednostavniji oblik novinarstva čekovne knjižice događa se kada novinar ili novine izravno plaćaju ekskluzivu, pri čemu netko prihvaća novčanu naknadu u zamjenu za davanje ekskluzivnih prava novinama da izvještavaju o priči, ponovno ispisuju slike i prikazuju video koji se odnosi na priču. Novine su plaćale ekskluzive gotovo otkad postoje, a na visokokonkurentnim tržištima vijesti nije nimalo neuobičajeno pronaći situacije koje pobjeđuju u kojima su dogovoreni ekskluzivni poslovi.
Novinarstvo čekovne knjižice također može biti suptilnije, s novinarima i novinama koji plaćaju pristup materijalima, a ne određenoj priči, ili s listovima koji pružaju pomoć koja ovisi o ekskluzivnom pristupu. Na primjer, novine mogu ljudima pružiti proizvode i usluge kojima bi inače imali poteškoća pristupiti ili pokušati povući konce koristeći svoje veze kako bi dobili određene usluge. Isto tako, novinari bi mogli raditi stvari kao što su plaćanje ručka, pokrivanje cestarina i cestarina, i tako dalje, kako bi nadoknadili ljudima troškove koji su nastali sudjelovanjem u priči.
Kritičari novinarstva čekovnih knjižica tvrde da kupovina priče ugrožava novinarski integritet. Teško je stvoriti pošteno i uravnoteženo izvještavanje kada novine plaćaju priču, a očekivanja plaćanja mogu promijeniti način na koji ljudi komuniciraju s novinarima. Ljudi koji su plaćeni za ekskluzive također mogu uskratiti informacije ili promijeniti informacije kako bi se prikazali u boljem svjetlu. Neutralno izvještavanje može biti posebno izazovno kada se naknada ne objavljuje javno, jer jasno utječe na priču.
Drugi tvrde da je novinarstvo čekovne knjižice uvriježena i prirodna praksa koja se vjerojatno neće ukinuti u bliskoj budućnosti. Oni sugeriraju da bi se mogli poduzeti koraci kako bi se to učinilo manje etički sumnjivim, kao što je postavljanje ograničenja naknade za priče, potpuno otkrivanje svake naknade koju novine daju za priče i pristup, te razvijanje etičkog standarda za postupanje u situacijama u kojima su ljudi plaćeni za svoje priče.