U početku je medijsko novinarstvo bilo područje gradskog glasnika. Kasnije su došle novine, a zatim televizija i radio. Ova posljednja tri komunikacijska mjesta – gradski su glasnici pali sa strane otprilike u vrijeme kada je Gutenberg izumio tiskarski stroj – držala su virtualni monopol na medijsko novinarstvo sve do stvaranja interneta. Rezultirajuće sobe za razgovor, blogovi, web-mjesta s vijestima, osobna web-mjesta, podcastovi i video prilike nudile su vijesti i mišljenja kako pojedinaca tako i stručnjaka. Rezultat je postao poznat kao novinarstvo novih medija.
Meteorski uspon novinarstva novih medija mogao je prvenstveno biti potaknut napretkom tehnologije, ali je opće nezadovoljstvo postojećim oblicima novinarstva također igralo ulogu. Ponekad su novinari tradicionalnih medija živjeli u skladu s vlastitim standardima neutralnog i nepristranog izvještavanja, a ponekad nisu. U posljednjoj četvrtini 20. stoljeća – vjerojatno u nastojanju da se poveća profit – granice između tradicionalnog medijskog novinarstva, oglašavanja, zabave i izvještavanja temeljenog na dnevnom redu postale su prilično nejasne. Novinarstvo novih medija – izvješćivanje i mišljenja onih koji se često nazivaju “građanskim novinarima” – eksplodiralo je u smislu vrste, broja i popularnosti.
Brojne web stranice specijalizirane za novinarstvo novih medija postale su toliko velike i popularne da su postale održiva konkurencija tradicionalnim medijima. Internetske stranice novinara novih medija obično su usmjerene na dnevni red. Na primjer, glavni igrači na tom području kao što je The Drudge Report usmjereni su na publiku s konzervativnim sklonostima, dok web-mjesta kao što je The Huffington Post nastoje doseći liberalniju publiku. Razlika između ovih novinara novih medija i novinara tradicionalnih medija je u tome što se prvi obično ne pretvaraju da su nepristrani. Čitatelj zna što dobiva prije činjenice i stoga može proučiti niz različitih ponuda i napraviti vlastite razlike između činjenica i mišljenja.
Vlasnici tradicionalnih medijskih grupa, kao i novinari i emiteri koji su radili za takve organizacije, izvorno su bili skloni odbacivati blogere i druge novinare novih medija kao neprofesionalne. Taj se scenarij promijenio kada su se mnogi tradicionalni novinari – nezadovoljni strogim ograničenjima izvještavanja i sadržaja pod kojima su prije radili – preselili u svijet novinarstva novih medija. Premda je bilo potrebno nekoliko godina da se mainstream tisak povinuje neizbježnom, mnoga tradicionalna glasila sada koriste nebrojene mogućnosti novinarstva novih medija za širenje svoje poruke javnosti.