Nož za rezbarenje je veći nož s oštrim rubom, koji se koristi za izrezivanje kriški mesa od pečenja, šunke ili peradi. To je instrument antike, koji potječe od najranijih pokušaja obrade metala od strane čovjeka. I od tog doba čovjek je tražio način da napravi oštriji, jači, izdržljiviji nož.
Noževi za rezbarenje obično imaju ravan rub, a ne nazubljen, i općenito su dugi 8 do 15 inča (21 do 38 centimetara). Oštrica je nešto kraća i šira od noža za rezanje, iako su duža od običnog kuhinjskog noža. Nož za rezbarenje ima mnogo tanju oštricu od kuhinjskog noža, što mu također omogućuje rezanje tankih ploški mesa.
Kao i svi noževi, nož za rezbarenje može biti izrađen od nekoliko vrsta materijala. Najskuplji noževi su visokougljični nehrđajući čelik. Ovi noževi su izdržljivi i dobro drže oštricu. Kovana oštrica s visokim udjelom ugljika služit će dugi niz godina, ako se pravilno brine.
Prvi korak u pravilnom rezbarenju bilo čega je naoštriti ili brusiti oštricu noža. To se može učiniti na kamenu ili na čeliku. Oštar nož pomoći će izrezati nježnije kriške. Također je sigurniji od tupog noža. Kuhač također treba ostaviti da se meso “odmara” 30-ak minuta nakon što ga izvadite iz pećnice. To će pomoći da se sokovi preraspodijele kroz meso, što će rezultirati nježnijom kriškom.
Većina ljudi lakše je stajati dok koristi nož za rezbarenje, a rezbar bi većinu mesa trebao narezati po zrnu, čvrsto usidrivši meso dobrom vilicom za rezbarenje. U idealnom slučaju, ploške mesa trebale bi biti debele od 1/4 do 1/2 inča (6-12 milimetara) za najbolje rezultate.
Dobar nož za rezbarenje može koštati više od 100 američkih dolara (USD) za oštricu od kovanog čelika s visokim udjelom ugljika. Dostupni su dobri, jeftiniji noževi, ali kupac bi uvijek trebao tražiti nož s dobrim balansom, a koji ima oštricu, odnosno metal, barem do polovice ručke, koji treba držati zajedno zakovicama.